I među pravnicima postoji jedna bojazan koju, prije svega, laici često imaju kada je riječ o sudskom postupku: može li se zaista predvidjeti kakav će na kraju biti ishod? Sredinom aprila 2026. godine Glavno državno tužilaštvo u Berlinu podiglo je optužnicu pred Opštinskim sudom Berlin-Tirgarten protiv muškarca kojem se sada stavlja na teret da je 25. jula vozilom i oružjem za ubadanje izvršio napad u okolini berlinske Parade ponosa. Isljednicii su tada već bili veoma zabrinuti: da li će presuda u ovom slučaju biti primjerena? Ili će optuženi uspjeti da prikrije svoju pravu prirodu?

Sud za maloljetnike sa sudijama porotnicima osudio ga je 12. maja na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od godinu i deset mjeseci i istovremeno ukinuo postojeći nalog za pritvor. I sud je, doduše, bio veoma zabrinut da bi Abdul B. i dalje mogao da ima radikalne stavove. Izrečena „uslovna osuda uz prethodnu provjeru“ bila je jasan izraz nepovjerenja suda prema tom mladiću. Ipak, Abdul B. je od izricanja presude bio na slobodi. Upravo to su, međutim, berlinski isljednici željeli da spriječe.

Državno tužilaštvo tražilo je više informacija od BND-a

Prema istraživanju ARD-ovog studija u Berlinu i emisije ARD-Kontraste, Glavno državno tužilaštvo u Berlinu je zato još prije suđenja intenzivno, ali bezuspješno pokušavalo da dođe do dodatnih informacija o kontaktima Abdula B. sa terorističkom organizacijom Islamska država (IS), kako bi se postupak protiv njega postavio na drugačiju osnovu. 

Razmišljanje je bilo slijedeće: ako bi optužba mogla da bude proširena i ako bi se pronašlo više dokaza, vjerovatno bi generalni tužilac preuzeo postupak. Tada bi se teroristički proces vodio pred Višim pokrajinskim sudom u Berlinu. Iz ugla isljednika, to doduše ne bi bila garancija drugačijeg ishoda, ali bi u svakom slučaju obezbijedilo veću pažnju i temeljitost u postupku.

Zato se Glavno državno tužilaštvo u januaru obratilo BND-u sa zahtjevom da njemačka Savezna obavještajna služba kaže sa kim je Abdul B. bio povezan unutar terorističke organizacije Islamska država i koliko su te osobe bile značajne? Logika pitanja bila je slijedeća: ako bi BND ukazao na visoke funkcionere Islamske države, to bi moglo da pokrene saveznog generalnog tužioca Jensa Romela. Međutim, BND nije ukazao ni na koga. Ćutao je. Čitava četiri mjeseca.

Drugačiji postupak?

I za berlinsku senatorku za pravosuđe Felor Badenberg (CDU) danas se postavlja pitanje: „Da li je imao kontakt sa nekakvim pomagačima u trećem, četvrtom, petom, šestom redu? Ili je imao kontakt sa vodećim funkcionerima IS-a?“, rekla je ona za ARD-Kontraste. „Ako je imao kontakt sa vodećim funkcionerima IS-a, onda bi se, naravno, moglo razmišljati i o tome da je članstvo u terorističkoj organizaciji zapravo krivično djelo za koje se tereti. A to bi, moguće je, zaista promijenilo postupak.“

Isljednici su se prije svega nadali tome zato što je BND u ranijoj fazi postupka zaista bio od pomoći. Abdul B. se u novembru 2025. vratio iz Libana u Njemačku i berlinski policajci su ga odmah uhapsili. Abdul B. je u Libanu proveo tri mjeseca u zatvoru jer je želio da se priključi terorističkoj organizaciji Islamska država. 

Prema navodima Glavnog državnog tužilaštva, njemačka Savezna obavještajna služba pribavila je isljednicima presudu libanskog suda, zapisnike o ispitivanjima koja su obavile tamošnje bezbjednosne službe, kao i „analizu sadržaja mobilnog telefona iz koje je proizlazila komunikacija sa licima za koja se sumnja da su pripadnici Islamske države“. Međutim, nada da će biti dobijene dodatne informacije upravo o tim pripadnicima Islamske države bila je iznevjerena.

Prolaze četiri mjeseca

Tek četiri mjeseca nakon upućivanja upita i nekoliko dana prije presude Opštinskog suda Berlin-Tirgarten, BND se ponovo javio Glavnom državnom tužilaštvu, pokazuju istraživanja ARD-ovog studija u Berlinu i emisije ARD-Kontraste. BND je saopštio da „trenutno ne raspolaže informacijama koje bi mogle da budu proslijeđene u obliku službenog saopštenja“, navelo je Glavno državno tužilaštvo odgovarajući na upit. BND nije želio da komentariše ovaj slučaj. Ostaje otvoreno pitanje da li je BND uopšte imao odgovarajuće informacije o kontaktima Abdula B. sa pripadnicima IS-a, ili nije mogao ili nije želio da ih podijeli. Otvoreno ostaje i pitanje da li bi ti kontakti uopšte bili dovoljno relevantni da navedu saveznog generalnog tužioca da preuzme postupak. Isto tako, spekulativno je kakva bi presuda bila donijeta na kraju procesa pred Višim pokrajinskim sudom u Berlinu. Međutim, izvjesno je da je trenutak za to bio propušten kada je BND odgovorio na upit.