Irci su započeli reformsku blokadu, a Poljaci i Česi nastavili. Posebice je Češka jedna od zemalja članica EU-a, u kojoj se oštro diskutiralo o Lisabonskom ugovoru koji bi trebao Europsku Uniju učiniti efikasnijom zajednicom i omogućiti daljnje širenje. Upravo je primjer Češke pokazao da taj proces sadrži još brojne prepreke. Naime, krajem ožujka je premijeru Mireku Topolaneku izglasano nepovjerenje, što je izazvalo novi val rasprava između onih koji podržavaju Lisabonski ugovor i protivnika. Tada su mnogi vjerovali da je reformski ugovor stvar prošlosti. No, Topolanek nije odustao i nastavio je zastupati svoj pro-reformski stav.

Lisabonski ugovor ili opet Rusi

"Ako želimo ostati dio europske zajednice, moramo pozorno pogledati šta se momentalno dešava u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. To bi nam trebalo biti upozorenje", argumentirao je Topolanek, govoreći kako se Rusija pokušava vratiti svojoj politici velikog moćnika te da nastoji i nove članice EU-a uvući u taj vrtlog. "Ta opasnost je realna. Stoga za mene svi negativni aspekti Lisabonskog ugovora nisu ništa, u poređenju s onim što bi nas moglo čekati za pet, deset ili 15 godina," upozorava Topolanek.

S Topolanekovim stavom se slažu i sami građani. Česima je, naime, već dosadilo to vječno tamo-amo oko Lisabonskog ugovora. Mnogi ne shvaćaju stav kritičara, koji su se okupili oko predsjednika Vaclava Klausa. "Ja sam potpuno za Lisabonski ugovor, zato što Češka jeste Europa. Jako su me razočarali političari, koji stoje pod utjecajem Vaclava Klausa. Senat treba konačno da ratifikuje Lisabon," kaže jedan od sugrađana.

Senatori protivnici Ugovora prijete tužbom

Senat je očito poslušao glas naroda, iako se među kritičarima Lisabonskog ugovora, koji podržavaju Vaclava Klausa, nalaze i pojedini senatori. Na primjer konzervativac Petr Pakosta. On smatra da Lisabonski ugovor slabi poziciju Češke u Uniji i potkopava suverenitet zemlje. Nakon prihvaćanja Lisabonskog ugovora u Senatu, Pakosta poručuje da će "uslijediti tužba pred Ustavnim sudom, i to od strane senatora, koji su uvjereni da Ugovor nije u skladu s Ustavom."

Ti senatori su, međutim, u manjini, jer inače Senat ne bi prihvatio Lisabonski ugovor, za što je bila potrebna dvotrećinska većina. Sada je na potezu protivnik Lisabonskog ugovora, češki predsjednik Vaclav Klaus, jer je potreban njegov potpis kako bi Lisabonski ugovor mogao biti ratificiran.

Osim Češke, tu su još sporne i Njemačka, gdje se čeka na odluku Ustavnog suda, te Poljska, gdje još nedostaje potpis predsjednika Lecha Kaczynskog. A Irci će o Lisabonskom ugovoru konačno odlučiti u okviru još jednog referenduma, koji će se održati na jesen.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić