Radni dan za Suzan Jusufi počinje poslije podne, kada ostali naveliko razmišljaju o odlasku kući. Međutim, i prije podne ona ima pune ruke posla – sprema djecu u školu, kupuje namirnice, kuha, čisti kod kuće. „Na svu sreću moja su djeca spremna da mi pomognu i pomažu u kući kada se vrate iz škole“, kaže Suzan.

Suzan Jusufi se doselila iz Makedonije u Njemačku kada je imala dvije godine. Njeni roditelji došli su kao „gastarbajteri“ – tako su nazivani oni koji su u šezdesetim godinama prvi dolazili na privremeni rad u Njemačku. „Ne sjećam se vremena prije nego što sam došla. Makedoniju poznajem samo kao zemlju u koju odlazim na odmor, jer su moji roditelji tamo ranije provodili godišnji odmor“, priča Suzan Jusufi.

Čišćenje kao posao iz snova

Sprema se za posao i priča koliko ga voli. „Mnogi čišćenje ne mogu da zamisle kao glavno zanimanje. Ja to vidim drugačije – meni taj posao pričinjava zadovoljstvo“, kaže četrdesetogodišnja Suzan i dodaje: „ Iako uglavnom radim sama, uvijek mi se pruža prilika da u kancelarijama porazgovaram sa ljubaznim ljudima.“

U sjedištu Gradske uprave u Dizeldorfu, Suzan Jusufi u skladištu priprema svoja kolica, kese za smeće, sredstva za čišćenje, krpe. „Priprema je veoma važna. Ako se dobro pripremim, kasnije štedim mnogo vremena i ne moram stalno da trčim u skladište da nešto donesem.“

Prvo ide od kancelarije do kancelarije i skuplja stari papir. Svuda je ljubazno pozdravljaju – Suzanu Jusufi ovdje svi poznaju. Njen osmijeh i dobro raspoloženje su zarazni. Odgovorna je za četiri sprata i poslu pristupa planski: „Ne usisava se svakog dana u svim kancelarijama. Tačno je određeno kog dana u sedmici se usisava koja kancelarija“.

Više posla, bolja budućnost

Njen muž je nezaposlen, samo ona zarađuje u porodici. Ali, od 500 eura, koliko mjesečno dobija, Suzan Jusuf i njena šestočlana porodica ne mogu živjeti. Zbog toga primaju i socijalnu pomoć. Međutim, i tako je novca malo i svaki cent se dva puta okrene. „Rado bih više radila, ni osmočasovno radno vrijeme nije za mene neki napor“, kaže Suzan.

Radno mjesto s punim radnim vremenom je njen veliki san. Porodica za Suzan Jusufi predstavlja veliki oslonac. Svake večeri se cijela porodica okuplja oko stola i prepričava se šta se dešavalo tokom dana. Poslije toga slijedi zajednička molitva. Jusufiji su muslimani i željeli bi više tolerantnosti između ljudi različitih vjera. „Svako bi trebalo da bude otvoren i da pokuša da upozna vjeru drugih. U svakom slučaju, ljudi bi se tako bolje razumijevali i više prihvatali jedne druge“.

Suzan i živi tako – mnogi njeni prijatelji u Dizeldorfu potiču iz različitih kultura. Suzan Jusufi smatra da to u velikoj mjeri obogaćuje njen život.

Autor: Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednica: Marina Martinović