Svečanost su zajednički upriličili jedan od najuticajnijih njemačkih nevladinih istraživačkih centara za Jugoistočnu Evropu - Evropska inicijativa za stabilizaciju (ESI) iz Berlina, slovenačko predsjedništvo Evropskom unijom i stalna bh. Misija pri Evropskoj uniji, a koproducenti filma su njemačka satelitska tv stanica 3SAT, austrijski javni RTV servis ORF i privatna austrijska tv produkcijska kuća pre-TV.

Sadržajno, film je faktografska priča o čudesnoj „Zemlji Bosni“ čiji korijeni prema najnovijim arheološkim, istorijsnim i kulturološkim dokazima, potiču još iz vremena starijeg kamenog doba – paleolita, prije oko stotinu hiljada godina - kada je tek počinjala upotreba vatre, kada se živjelo u grmlju i pećinama, kada se jelo korijenje i hodalo bez odjeće. Ljepša strana priče, prije svega zbog nedavnih stravičnih ratnih dešavanja, do sada nije imala odjeka u zapadno-evropskoj javnosti, medijima i evropskim institucijama. Bosna i Hercegovina je zato filmski i prikazana kao prava rijetkost drevne evropske prošlosti, preko Titove epohe do današnjih dana, ali i kao zemlja patine i hrđe koja je od posljednjeg rata, u svakom pogledu zaostajala više nego što je tako moralo biti.

„Film je nastao zato da se ne dozvoli dalje zaostajanje BiH za drugim zemljama Balkana“

Glavni junak filma je bosansko-hercegovačka svakodnevnica: mladi koji u očaju poručuju da će ih ubiti nepravda, radnici koji preživljavaju na socijalnoj kuhinji; Pero Gudelj iz Vizeta koji u Fisu pjeva sevdalinku; Franjo iz Travnika kome su „mudžahedini ubili roditelje, ali se ipak odlučio živjeti s Bošnjacima“, srednjovječni Bošnjak koji se vratio u Ahmiće iako nikada nije saznao za svoje najbliže; vrhunski sportisti srpske i hrvatske nacionalnosti koji se ponose što su Bosanci i Milorad Dodik u kontraplanu koji se hvali da navija za reprezentaciju Srbije; ratni predstavnici mirovnih snaga koji „nemaju pojma ko je odgovoran za masakr nad civilima“, vladika Gregorije koji poručuje da je ubiti drugog čovjeka gore nego ubiti samoga sebe i fra Marko koji vjeruje da je izlazak iz „začaranog kruga međunacionalne mržnje, najvažniji posao i da bi takva pobjeda bila jednaka čudu“... Mladi, takođe, ne vjeruju u dobre namjere međunarodne zajednice i Evropske unije, uvjereni da se za njih ne čini dovoljno, da prave odluke dolaze prekasno i bez dugoročne vizije.

„Upravo zato film je i nastao – da se ne dozvoli dalje zaostajanje Bosne i Hercegovine za drugim zemljama Balkana“, izjavio je idejni pokretač projekta, vrlo cijenjeni njemački stručnjak za Jugoistočnu Evropu, dr Gerald Knaus.

„Bosna je dobra priča, ali ne bi trebalo biti naivan! Kao što se vidjelo i iz filma, u zemlji su još uvijek ogromni problemi socijalne prirode, vrlo visoka nezaposlenost, očekivanja ljudi da političari konačno učine više u svakom pogledu pa i na fizičkoj sigurnosti građana. Mislim da bi doista trebalo učiniti mnogo više, jer građani BiH zaslužuju vrlo jasnu evropsku perspektivu, a zemlja istu rutu i istu brzinu kao i druge zemlje zapadnog Balkana...Za BiH treba otvoriti proces pregovora o kandidatskom statusu, a da evropske institucije poguraju i pomognu bh. političare ka bržim promjenama, kako bi se ublažili pesimizam među građanima i duboke podjel među političatima. Naš je utisak nakon snimanja filma da političari u BiH i građani, u svakodnevnom životu predstavljaju dva potpuno odvojena svijeta“, izjavio je za Radio Deutsche Welle dr Gerald Knaus.

Nije sve tako crno u BiH

Ambasador BiH pri Evropskoj uniji, Jadranka Negodić, napustila je projekcijsku dvoranu s optimizmom. „Posljedjih dana i nedjelja, Bosna i Hercegovina se konačno počela pojavljivati u boljem svjetlu, što nas uvjerava da imamo razloga vjerovati u budućnost, da je naše mjesto, ravnopravno sa drugima u Evropskoj uniji i da će nas i građani Evrope sve više gledati na drugi način nego od rata do sada. Ovih se dana zbog toga, kao diplomata Bosne i Hercegocine u Briselu, osjećam ponosno, zadovoljno i sretno, jer sam u proteklom dijelu mandata bila uglavnom izložena neugodnim pitanjima, stalnim novim i novim uslovima i rokovima, a sada sam u prilici da zajedno sa svima drugima koji su u našoj zemlji doprinijeli ovom sasvim drugačijem raspoloženju prema Bosni i Hercegovini, sada uživam u nadi da je došlo vrijeme realne evropske budućnosti za naše građane“, izjavila je ambasadorica Negodić.

Pojekciji filma o BiH, uz sve parlamentarne obaveze u Briselu, prisustvovao je i presjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skuptine BiH, Niko Lozančić koji „kao čovjek sa terena“, nije iznenađen što je u filmu „predominantno naglašavana crna strana bosansko-hercegovačke stvarnosti“, ali to nije bilo razlogom da bi bio i oštar kritčar dobronamjerno intonirane konačne poruke autora. Naprotiv!

„Film o Bosni i Hercegovini, ali i ohrabrenja koja sam proteklih dana čuo u evropskim institucijama - i mene i sve u BiH obavezuju da se više nikada ne snimi ovakav film o našoj zemlji, ali ne zato što bi autori u tome bili spriječeni, već zbog toga što neće moći imati povoda za svoje crno-bijele priče. To je ono što je možda i najbolja poruka filma, jer je opominjuća i obavezujuća, ma koliko je, fala Bogu, već u danu projekcije ovakve priče, stvarno stanje u BiH neuporedivo bolje nego što je bilo u vrijeme snimanja filma. To je ono što ohrabruje i obvezuje ukoliko nećemo i dalje biti na repu događaja u procesu evropskih integracija. Jako bih volio da neko narednih dana ili tjedana snimi i novi film o svemu dobrome što se deševa u našoj zemlji, ali to očigledno još nikome nije dobra priča za filmsku obradu. Jer iz defetizma koji se o nama producira i iz zemlje i iz svijeta, i koji i ima i nema opravdanja, teško je očekivati produciranje pozitivne energije i optimističnih emocija. Potrebno je sustavno početi s izgradnjom pozitivnog duha u politici, institucijama vlasti i u medijima preko kojih bi pozitivna klima počela obvladavati i našim građanima koji s pravom priželjkuju bolju sadašnjost i izvjesnu budućnost. Svjestan sam, međutim, i sam da je mnogo lakše sve ovo kazati i predlagati nego uraditi“, izjavio je Lozančić.

On je na kraju izjave za Radio Deutsche Welle obećao da će o svojim spoznajama, utiscima, zaključcima i prijedlozima daljeg činjenja, odmah po povratku u Sarajevo, izvijestiti članove Kolegija oba doma Parlamentarne skupštine. „To je minimum od mene za početak. Ali nakon svega što sam vidio i čuo, neprestano razmljišljam i o tome kako osigurati neki novi, do sada ne prakticirani mehanizam po kojem bi svi naši dužnosnici na svim razinama vlasti bili blagovremeno o svim bitnim pitanjima i na isti način obaviješteni i kako da o svim bitnim pitanjima, u pravom trenutku i na pravi način svi akteri odlučivanja budu na pravi način uključeni. Na tome ćemo, očigledno, morati raditi mnogo više svi, posebno Parlamentarna skupština, a još više Vijeće ministara na kojem je posebna zadaća da izrealzira preuzete obave nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju“, izjavio je predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Niko Lozančić.

Film o Bosni i Hercegovini je tek samo prvi među deset dokumentarno-promotivnih filmova iz serije „Povratak u Evropu“ koje su isti producenti priredili o svim zemljama i najspecifičnijim gradovima balkanskih zemalja. Za nadati se da će film „Bosna – čudo koje ne sja“ - snagom dokumentarno-televizisjke argumentacije, povećati svijest građana i institucija Evropske unije o BiH kao zemlji svojih najbližih susjeda, istomišljenika i ravnopravnih partnera i da će doprinijeti da Bosna i Hercegovina što prije zasja punom svjetlošću svoga milenijskog, evropskog postojanja.