Najpoznatiji stanar u istoriji zloglasnog hotela „Park“ privlači pažnju čitavog svijeta. Dok Đokovićevi navijači ispred igraju kolo ogrnuti srpskim zastavama, čekajući odluku australijskog suda o vizi najboljeg tenisera svijeta, reporteri su konačno obratili pažnju i na šačicu demonstranata koji ispred „Parka“ stoje odavno.

„Dobra fora", rekla je jedna od demonstrantkinja za prava izbjeglica kada je reporterka lista Ejdž upitala o smještanju Novaka Đokovića u hotelu. Ali, to nije bila fora.

Hotel u ulici Svonston maltene u centru Melburna više od godinu dana služi australijskim graničnim snagama kao pritvorska jedinica za potražioce azila koji se dovode iz zloglasnih australijskih logora na Papui Novoj Gvineji i Nauruu.

Borci za ljudska prava godinama situaciju u tim zatvoreničkim kampovima nazivaju „neljudskom“. Australija zvanično slijedi politiku zastrašivanja, kako bi što manje ljudi krenulo na put ka ovoj zemlji bez vize. U smještaje poput ovog u Melburnu uglavnom se prebacuju ljudi koji obole u logorima.

Devet godina u limbu

„Rođendani su mi najtužniji“, rekao je za Mehdi, jedan od pritvorenika u hotelu „Park“, za list Gardijan.

Mladić od 24 godine stigao je brodom u Australiju još kada mu je bilo 15 godina, kao pripadnik progonjene arapske manjine iz Irana. Dane ionako provodi ležeći na krevetu, ponekad čita ili pogleda film, ali na rođendane, kaže, cijeli dan razmišlja o godinama koje su mu pojeli skakavci.

Ali, baš dan pred posljednji rođendan Mehdi je doživio iznenađenje kada se ispod njega u oskudno opremljenu sobu uselio najbolji teniser svijeta. „Nikad nisam vidio toliko kamera i interesovanja. Nadam se da će Novak Đokoviić saznati za našu situaciju i da će govoriti o njoj.“

 

Kao i mnogi drugi, Mehdi je u Australiji prepoznat kao čovjek u muci koji ne može biti deportovan jer mu u zemlji porijekla prijeti odmazda. Ali, zvaničan izbjeglički status nije dobio.

Devet je to dugih godina u pritvoru, na ostrvu Nauru, u Brizbejnu, sada u Melburnu. Kaže, neki koji su došli brodom sa njim odavno su slobodni ljudi, drugi su oduzeli sebi život jer nisu vidjeli izlaz.

Crvi u hrani

Zgrada hotela koji je nekad imao četiri i po zvjezdice prije dvije sedmice bila je poprište masovne zaraze koronom i požara. Stanari kažu da su tada evakuisani iz hotela - sa lisicama na rukama. Policija vjeruje da je vatru podmetnuo jedan od njih, protiv kojeg će biti podignuta optužnica.

Par dana kasnije, stanari su tvrdili da su dobili obrok piletine u kojem su bili crvi. I inače, „hrana je sranje“, rekao je novinarima bengalski izbjeglica Mohamad Džoj Mia, jedan od pritvorenika. Prema različitim izvorima, u hotelu se drži trideset do pedeset ljudi.

Prema tvrdnjama iz Đokovićevog okruženja, teniser je, kao i ostali, dobio jednako prljavu sobu kojom haraju bube.

Na prvom ročištu je sudija jasno rekao da Đoković ne može da ima pristup bilo kojoj prostoriji za trening, dok je smješten u hotelu „Park“.

Od požara naime ni ostali stanari ne mogu u teretanu koja postoji u hotelu, čak ni na maleni balkon na kojem su ranije pušili - bio je to jedini način da se bude na vazduhu. „Samo hoću svjež vazduh“, rekao je Mia, ukazujući da su prozori u sobama zamandaljeni. „Ponekad ne mogu da dišem u ovoj sobi."

Đoković može da ode, ostali ne mogu

Berlinski list Tagescajtung piše da je Đoković mimo svoje volje postao nada izbjeglica i onih koji se zalažu za njihova prava. Ovako će, kako se dodaje, možda svjetska javnost pokloniti pažnju strogoj politici Australije prema izbjeglicama.

„Postiđen sam“, rekao je za Gardijan jedan Đokovićev fan koji se pridružio protestu ispred hotela. „Došao sam ovdje zbog Đokovića i tek sada saznao da su neki ljudi ovdje zatvoreni po devet godina. To je tako pogrešno."

„Novak Đoković ima resurse cijelog sveta iza sebe“, rekla je Elison Betison iz organizacije „Ljudska prava za sve“. „Kad nekog poput njega mogu da uvedu u ovaj brutalni režim, onda zamilite šta se zbiva sa ljudima koji zatraže azil na aerodromu ili pošto stignu brodom. Izloženi su neprozirnom sistemu pravila koja se stalno mijenjaju."

Doduše, prema riječima australijske ministarke unutrašnjih poslova, Đoković nije u pritvoru i u svakom trenu može da napusti zemlju ako želi. Kaže, službenici granične policije bi mu rado pomogli.

To se ne može reći za izbjeglice poput Mehdija. „Mladost mi je protraćena u pritvoru. Ne vidim nijedan razlog za to. Zašto? Zašto me još drže ovdje?“, pita se ovaj mladić.

nr (afp, guardian, theage, taz)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu