Na mostu na rijeci Tigris sučeljavaju se svjetovi: na prilazu mostu zaustavljen je vojni konvoj i čuje se petnaestominutna razmjena vatre. Sa druge strane se približava jedna svadbena povorka hotelu u kvartu Mansur u Bagdadu - hotelu u kojem mladenci tradicionalno provode prvu bračnu noć. Tako se u glavnom gradu, upravo na ovom mostu može sagledati realnost: rat i mir, radost i tuga - sve u isto vrijeme.

"Svi žele da kontrolišu puteve", kaže menadžer hotela komentarišući ono što se događa pred njegovim očima i očima njegovih gostiju koji upravo u tom trenutku sa ogromnom bukom dolaze pred hotel. Vojni konvoj je pak u međuvremenu uspio da oslobodi put preko mosta i došao je na drugu stranu rijeke. "U Bagdadu trenutno nema ni prava ni zakona", kaže menadžer hotela. Kada prođete pored jednog kontrolnog punkta više ne znate ko ga zapravo kontroliše. Jer, gradskom slikom dominiraju naoružane grupe svake vrste. A to je ono što uliva strah.

Nasilje sve radikalnije

Jedan od onih koji siju strah jeste i Mašid al Sudani. Sjedi za radnim stolom u oskudno namještenoj sobi na strani rijeke Tigris na koju je prešao vojni konvoj. Kuća se nalazi u dijelu grada Karada koji se nalazi u neposrednoj blizini trga na kojem se nekada nalazila bronzana statua Sadama Huseina. Kada je srušena u aprilu 2003. to je značilo da je došao kraj njegovoj vladavini.

Ali, sa tim činom nije prestalo i nasilje u Iraku. Mnogi Iračani smatraju da je nasilje postalo još strašnije, što misli i Al Sudani. On se još 2006/7. borio protiv Al Kaide, a danas protiv 'Islamske države'. On kaže, da su sada i borba i atmosfera postali još radikalniji. "Strašno je to što je teror danas internacionalizovan pa nas ubijaju njemački i francuski džihadisti", kaže Al Sudani.

Al Sudani je napustio iračku armiju prije četiri godine i otišao u penziju. Sada je osnovao jedinicu koja se zove "Šućur" i koja je jedna od šest Hezbolahovih grupa koje operišu u Iraku. No, na pitanje da li irački Hezbolah ima ikakve veze s libanskim u Al Sudanijevoj kancelariji kažu da nema nikakve i da je jedino što imaju zajedničko to što su šiiti. No, glasine se ipak šire da libanski Hezbolah ne šalje borce samo u Siriju već od nedavno i u Irak. Ali, gledajući kancelariju penzionisanog brigadnog generala izleda kao da još uvijek nije došao niko od Libanaca. Tamo se priča isključivo iračka varijanta arapskog jezika.

Poziv na regrutaciju preko megafona

Pozivu šiitskog velikog ajatolaha Alija al Sistanija u Nadžafu da krenu u borbu odazvala su se i dvojica mladića Mustafa i Reit. Dvojica prijatelja starosti 25 i 22 godine došli su iz Kerbele u Bagdad da bi se pridružili Al Sudanijevoj Šućur jedinici. Nakon dva mjeseca intenzivne obuke ovaj bivši brigadni general poslao ih je u borbu u Armeli na sjever Iraka, gdje su šiite Turkmene 80 dana u opsadi držali pripadnici 'Islamske države' i kojima je prijetilo umiranje od gladi. No, sredinom septembra grad u blizini Tikrita je oslobođen. Mustafa se sada bori u provinciji Dijala gdje su u toku teške borbe, a Rijat, koji je ranjen u nogu, mora jedno vrijeme da izostaje s bojišta.

Naime, kada su pripadnici 'Islamske države' zauzeli sjeverne dijelove Iraka, uslijedio je poziv velikog ajatolaha dobrovoljcima za borbu protiv IS-a, što je bio presedan u istoriji Iraka. Prema nekim nepotvrđenim informacijama, broj doborovljaca danas prevazilazi broj redovnih pripadnika Iračke armije. Jer, mnogi su dezertirali kada je IS krenuo u osvajanja.

Al Sudani procjenjuje da je oko 35 različitih paravojnih jedinica u svoje redove primilo one koji su dezertirali iz Iračke armije. "Samo ove sedmice 600 njih je došlo kod nas." Skoro svakodnevno se pojavljuju plakati s novim imenima jedinica koje pozivaju na borbu protiv 'Islamske države'. Dobrovoljci se voze konvojem kroz dijelove grada nastanjenog pretežno šiitima i megafonima pozivaju na regrutaciju.

Manje novca za šiitiske jedinice

Šiitskim jedinicama od juna ove godine dato je više od jedne milijarde američkih dolara, saopštio je ministar finansija Hoshiar Zebari. Novac je pak potpuno neplanski podijeljen jer prethodna vlada Nurijja al Malikija nije vodila evidenciju. Stoga je Irak sada u finansijskom škripcu. Zebari je za 2015. obećao uspostavljanje redovnog budžeta. A uključivanje u budžet sunitskih plemena, koji se sada u Anbaru bore protiv 'Islamske države' će imati prioritet.

Tako bi neograničene mogućnosti finansiranja šiitiskih plaćenika mogle da budu stvar prošlosti. A posljedice toga se već osjećaju u provincijama Anbar i Dijala, sjeverozapadno i sjeveroistočno od Bagdada, gdje se građanstvo žali na porast kriminala od strane pripadnika njiihovih borbenih jedinica. "Gori su od vladinih snaga", kaže nekadašnji guverner Dijale Abdulah al Joubouri. Kada oslobode neko mjesto od 'Islamske države' uzmu sve što se ponijeti može. Slične žalbe protiv šiitiskih boraca čuju se i u Abu Graibu blizu Bagdada.

Amnesti internešenal u svom posljednjem izvještaju šiitskim grupama prebacuje da su počinili i ratne zločine. Oni su posljednjih mjeseci oteli i ubili desetine sunita. Amnesti dokumentuje različite činove nasilja u Bagdadu, Samari i Kirkuku. Navodi se da su "identifikovane destine leševa sa vezanim rukama i ranama u predjelu glave". Amnesti smatra da su to bile ciljana ubistva.