Za Grke je Volfgang Šojble bio simbol diktata štednje. No sada, kada bi u Njemačkoj to mjesto mogao da preuzme neki liberal, Grci kao da shvataju da politika štednje ne odlazi sa Šojbleom, piše Janis Papadimitriju.

Posle svakog susreta ministara finansija eurozone od 2015. grčki predstavnici su skoro stereotipno ponavljali da „izvjesni konzervativni krugovi" u Evropi žele da Grčka napusti eurozonu i ponovo uvede drahmu. Potom bi dodali da će se naravno boriti protiv toga.

Međutim, ko spada u te „krugove" koji se stalno nagovještavaju a nikada ne imenuju? Iz grčke perspektive to je na prvom mjestu Volfgang Šojble, dugogodišnji ministar finansija Njemačke i odlučni zagovornik domaćinskog budžetskog poslovanja.

Grčki mediji stalno podsjećaju na jedan sastanak u Vroclavu 2011. na kojem su razgovarali Volfgang Šojble i njegov tadašnji grčki resorni kolega Evangelos Venizelos. Šojble je tada javno predložio sporazumno istupanje Grčke iz eurozone kao jednu od realnih opcija. Venizelos je bio šokiran i to ne samo potezanjem te teme već i time što je prijedlog iz Berlina bio detaljno pripremljen, pa je poruka bila jasna – ovo je ozbiljno! Od tog trenutka Šojble je za Grke ona sila koja prijeti opasnim izlaskom grčke iz monetarne zajednice.

Pri tome se previđa da je Šojble strateg te da njegovi prijedlozi služe konkretnim političkim ciljevima koji su dobro promišljeni, pa makar ne bili svi time oduševljeni. Imalo bi smisla da Atina razradi protivprijedloge i u najboljem slučaju konkretne privredno-političke koncepte. Tada bi grčka vlada mogla učestvovati u oblikovanju debate koja bi se svakako odvijala – sa Grčkom ili bez nje.

Nažalost, u Grčkoj dugu i neslavnu tradiciju ima personifikacija politike bez koncentracije na fakte. Kao što se bolesnik drži nadriljekara, tako je i grčki birač sklon da povjeruje spasiocima koji im obećavaju kule i gradove. Taj birač tako kažnjava i novoizabrane vlade, jer im pripisuje svu odgovornost za ukupnu međunarodnu klimu.

Naročito rado se u inostranstvu traže žrtveni jarci i krivci za navodne zavjere protiv Grčke. Onda nije čudo da je njemački ministar finansija bude proglašen jedinim krivcem za dugogodišnju finansijsku krizu u Grčkoj.

Tako se ne rješavaju problemi. Ili se ipak rješavaju? Da li će naredni njemački ministar finansija biti bolji? Šef eurogrupe Jerun Dajselblum je prilikom posljednje posjete Atini htio da izbjgne bilo kakve nesporazume: „Volfgang Šojble nije za Grčku ili protiv nje. On vjeruje u Evropu", rekao je holandski socijaldemokrata u intervjuu za jedne grčke novine i dodao: „Zato on insistira na tome da dogovoreno sprovedemo."

U narednoj njemačkoj vladi mjesto ministra finansija bi moglo pripasti Liberalima, koji bi takve zahtjeve mogli da formulišu još oštrije. Čak i lijevo orijentisani političari u Atini izgleda naslućuju tu mogućnost, pa daju izjave koje bi još prije nekoliko mjeseci bile nezamislive. Tako je, recimo, Stelios Kuloglu, evropski parlamentarac vladajuće lijeve stranke Siriza još uoči njemačkih izbora rekao: „Možda će doći trenutak kada će nam Šojble nedostajati."