„Dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora na Kosovu pobjednički savez Oslobodilačke vojske Kosova UCK nije uspio dobiti većinu koja je neophodna za osnivanje vlade - najmanje 61 od ukupno 120 mjesta u parlamentu. Ni glasovi poslanika iz srpske manjine nisu mogli priteći u pomoć Ramušu Haradinaju", stoji u članku lista Tageszeitung pod nazivom "Još uvijek bez parlamentarne većine".

Obzirom da u prošloj sedmici nisu uspjeli izabrati predsjednika parlamenta, mnogi smatraju da bi moglo doći do novih izbora u ovoj zemlji. List piše da će se u srijedu sastati najvažnije partije da bi razgovarale o mogućem rješenju ove situacije. 

Šta ako bude izabran Albin Kurti?

„Mlada generacija ove zemlje na novim izborima za kandidata bi odabrala Albina Kurtija, bivšeg predsjednika stranke Vetevendosje. Međutim, međunarodne institucije, kao i predstavnici EU, međunarodne KFOR trupe, te misija Eulexa, ovog 45-godišnjaka, koji se bori protiv korupcije i „otrcane političke elite" vide kao protivnika i kočničara za približavanje Kosova Srbiji. Međutim, to približavanje je od strane EU veoma poželjno.", piše Erich Rathfelder u svom članku za Tageszeitung.

„Kurti neće pristati na teritorijalnu podjelu zemlje po etničkim granicama. Kurti je već bio protiv Ahtisaarijevog plana Ujedinjenih nacija iz 2007. godine, čije parlamentarno usvajanje je bilo uslov za nezavisnost zemlje 2008. godine. Zbog toga Kurti neće pristati ni na nove, proširene, prijedloge EU, da srpske zajednice koje se nalaze na 20 posto teritorije Kosova i predstavljaju sedam posto populacije zemlje, predstavljaju  „savez zajednica". Prema tim prijedlozima, savez bi onda trebao imati svoj parlament i predsjednika. „U očima Kurtija i njegovih glasača sprovođenje ovog „bosanskog modela podjele" na Kosovu dovelo bi do blokade države".

„Zašto nisi udata?"

Adelheid Wölfl u svom blogu za austrijski Standard piše o životu u Sarajevu. Ovaj put  u tekstu pod nazivom "Obaveza ulaska u brak i bodyshaming u Bosni" komentariše odnos prema ženama koje nisu u braku . „Slobodne žene stalno pitaju zašto još uvijek ne nose burmu, a često se tematizira i njihovo tijelo." Ova novinarka pri tom iznosi svoje iskustvo koje je napravila u Sarajevu.

„Automehaničar me samo pet minuta nakon što me upoznao upitao da li sam udata. Prema mom mišljenju, naš odnos se gradio na nabavci svjetala za maglu i branik za moj auto. Međutim, za njega je bila bitnija moja sposobnost da se integrišem u bh. društvo", komentariše ona u nastavku teksta i dodaje kako su za njega odgovori na pitanja „Zašto nisi udata? Kako to da nemaš bosanskog muža?" bitnija od narudžbe za njenu Toyotu, zbog koje je i došla.

 Nakon nekoliko dana njegova supruga joj je rekla „Ako malo bolje naučiš jezik, neće biti problem da se udaš". „Ovaj bračni par je inače jako simpatičan i oni me zasigurno ovim nisu htjeli naljutiti ili uznemiriti. Radi se o tome što su ovakva pitanja rezultat činjenice da se na ženu gleda kao na krhka bića, dok ne stupi u brak", piše ona.

Wölfl se u svom blogu osvrće i na bodyshaming, odnosno na kritikovanje fizičkog izgleda, koje potencijalno ima za cilj ponižavanje osobe na osnovu njenog izgleda ili težine.

U tom smislu ona između ostalog piše: „...Nekoliko sati nakon našeg razgovora, prijatelj mi je poslao pitanje na Facebooku: „Je li moguće da si se udebljala?", na šta sam mu odgovorila: „Znaš li ti šta je bodyshaming?". Emir to nije znao. On je odrastao u okruženju u kojem se žene ocjenjuju na osnovu njihovog izgleda. Ne samo od strane muškaraca, nego i od strane žena".

Ona navodi primjer majke njenog najboljeg prijatelja, koja više ne voli da ide na Baščaršiju, jer joj prilaze njene „prijateljice" i pitaju je „Ma da se to nisi malo  udebljala?" "Neke je čak uštinu i za kukove. Možda sljedeći put ih treba povući za uši i reći: „Porasle ti uši!"" piše Adelheid.