Dva dana su se laburistički kabinet i kraljevska porodica utrkivali da američkom predsjedniku prirede istorijsku drugu državnu posjetu. Od počasnih plotuna i zlatnih kočija koje su vukli bijeli konji, preko aeromitinga do naročito velike vojne ceremonije.

„Učinjeno je sve da predsjednik Tramp zaista ima osjećaj da je ovo poseban trenutak za njega", kaže stručnjakinja za kraljevsku porodicu, Emili Neš.

„Truman šou" za Donalda Trampa?

Britanski novinari su cio poduhvat uporedili sa „Truman šouom" – jer su stotine ljudi uložile ogroman trud da Tramp stekne utisak kako se cijeli svijet okreće oko njega. Kao Truman, ni Tramp nije trebalo da se suoči sa stvarnošću života izvan zidina zamka i čeličnih ograda Vindzora. Protesti su se održavali daleko, u Londonu.

Čak se i kralj Čarls na državnom banketu uzdržao i nije, kao inače, govorio o klimatskim promjenama, već umjesto toga o „ljepoti prirode". Tramp je djelovao blaženo, Prva dama zainteresovano. „Ovo je jedna od najvećih časti u mom životu", rekao je Tramp.

Cilj da se američki predsjednik u što boljem raspoloženju uputi u politički dio državne posjete - očigledno je postignut. Na zajedničkoj konferenciji za štampu s britanskim premijerom Kirom Starmerom u četvrtak popodne – nije bilo zajedljivih komentara, lekcija ni gafova.

Umjesto toga, Tramp je naglasio: „Veza između naših zemalja je jedinstvena, ona je neraskidiva. Bićemo zauvijek prijatelji." Iako su im politička uvjerenja vrlo udaljena, u četvrtak je atmosfera djelovala gotovo prijateljski, a inače nepredvidivi američki predsjednik bio je smiren.

Investicioni sporazum - i to kakav!

Uspjeh se može izraziti i brojkama: 250 milijardi funti investicija uskoro će preći Atlantik ka Velikoj Britaniji, objavili su Tramp i Starmer na zajedničkoj konferenciji za štampu – od toga otprilike 170 milijardi evra od kompanija kao što su Google, Microsoft, Nvidia, Palantir i Boeing.

Starmer je to nazvao „najvećim investicijama te vrste u istoriji zemlje". Prije svega u oblastima vještačke inteligencije, kvantnog računarstva i nuklearne energije dvije zemlje žele sada još bliže da sarađuju. To je zapečaćeno svježe potpisanim partnerstvom u tehnologiji.

Kritičari, među njima i Nik Kleg, bivši političar i nekadašnji šef komunikacija u tehnoškom gigantu Meti, upozoravaju da Velika Britanija postaje previše zavisna od SAD i da bi trebalo da razvija sopstvenu tehnološku infrastrukturu:

„Mi smo tehnološki gledano neka vrsta vazalne države", rekao je Kleg. „Čim naše tehnološke kompanije počnu da rastu ili razvijaju ambicije, moraju da idu u Kaliforniju, jer ovdje nemamo kapital za rast."

Za Starmerea je u četvrtak, međutim, bilo najvažnije to što će, prema njegovim riječima, partnerstvo otvoriti 7.600 novih radnih mjesta i donijeti privredni rast.

Razočarana bi, međutim, mogla biti industrija čelika. Planovi za ukidanje američkih carina na uvoz čelika zasad su stavljeni na led – iako se ova privredna grana već godinama bori sa finansijskim teškoćama.

Političke razlike u drugom planu

Čak i kod tema koje obično izazivaju više varnica, dvojica državnika kao da su se jednostavno složila da se – ne slažu.

Jednog novinara je zanimalo šta američki predsednik misli o tome što Velika Britanija uskoro namjerava da prizna palestinsku državu. „Po tom pitanju se ne slažem sa premijerom. To je zapravo jedna od rijetkih stvari oko kojih imamo različito mišljenje", rekao je Tramp mirno – a obojica su klimnula glavom.

Neobično jasne riječi američki predsjednik je uputio na pitanje novinara o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu: „Da, iznevjerio me je." To što je Tramp u tom trenutku djelovao kao da se distancira od Putina, Starmer može da upiše kao mali uspjeh. Ali kakvu konkretnu obavezu iz toga preuzimaju SAD i da li je ova izjava više od puke trenutne ocjene – Tramp istovremeno nije želio da precizira.

Bez miješanja u unutrašnju politiku

Trampova intervencija u britansku unutrašnju politiku od koje se strahovalo tokom dvodnevne državne posete – nije se dogodila.

Britanci još dobro pamte njegovog potpredsjednika Džej-Di Vensa, koji je prilikom posljednje posjete Velikoj Britaniji izrazio zabrinutost za slobodu govora u zemlji – što je omiljeni adut u „kulturnim ratovima" i desničarsko-populističke partije Reform UK i njenog lidera Najdžela Faraža. Oni su već mjesecima imaju najbolji rejting i stežu vladajuće laburiste.

Šta će Britanci na kraju da misle o dvodnevnom spektaklu, možda će se vidjeti tek nakon što svi kolektivno odahnu. Ipak, pojedini u anketama priznaju da je, uprkos tome što američki predsjednik ne uživa popularnost kod većine Britanaca, on geopolitički važan za Veliku Britaniju – i da je zato državna posjeta bila donekle neophodna.