Zidojče catung piše o „Egzodusu sa Kosova“: „Broj migranata sa Kosova i Albanije je znatno povećan ove zime. Prošle godine, azil je dobilo samo 2,3 odsto Albanaca od onih koji su podnijeli zahtjev. Sa Kosova je azil dobilo 38 ljudi ili 1,2 odsto.

O tome, koliko je situacija u tim zemljama „opasna“, postoje kontroverze. Bernd Mešović, zamjenik generalnog direktora humanitarne organizacije Pro azil, kaže da u nekim slučajevima svakako može da se govori o progonu, da su Romi toliko diskriminisani da je nekima ugrožen i život. Međutim, Mešović takođe kaže da među Albancima sa Kosova nema političkog progona i da je većina Roma već napustila zemlju. On kaže da je jedan od glavnih motiva ljudi koji napuštaju Kosovo i Albaniju - sve veća frustriranost.“

Frankfurter algemajne cajtung je svoj tekst naslovio: "Bez perspektive" i piše: "Srbima, Albancima, Makedoncima i Kosovarima ne nedostaje mašte kako bi stigli u Njemačku, gdje u međuvremenu traže azil u većem broju nego državaljni Sirije, Avganistana, Iraka i Eritreje.

To što se ljudima sa Balkana godinama odbijaju gotovo svi zahjevi za azil, ne sprječava ih da makar zimi pobjegnu iz tuge u svoj domovini. Da li će ubrzanje procesa za azil imati uticaja, ostaje da se vidi. Perspektiva u domovini nije sve. Ali bez toga, sve je ništa", konstatuje konzervativni Frankfurter algemajne cajtung.

Da li je Kosovo "sigurna zemlja porijekla"?

Velt se u ime mnogih pita: Da li je Kosovo "sigurna zemlja porijekla"? Ministri unutrašnjih poslova će i o tome razgovarati sutra (13.02.2015) na telefonskoj konfrenciji. S obzirom na veliki priliv izbjeglica sa Kosova, lokalne vlasti po komunama traže da se i na državljane te zemlje primijeni ubrzani proces odlučivanja o azilu.

Savezna vlada treba da razmotri da li Kosovo, kao i druge balkanske zemlje, može biti klasifikovano kao "sigurna zemlja porijekla", rekao je Gerd Landsberg, direktor Njemačkog udruženja gradova i opština, za Pasauer noje prese. "To bi svakako smanjilo priliv izbjeglica, jer oni moraju očekivati vrlo brzo odbacivanje zahtjeva za azil". Taj stav dijeli više saveznih pokrajina, a Bavarska je već najavila odgovarajuću inicijativu u Bundesratu.

Bavarska je samo u ponedeljak (9.2.2015) registrovala više od 800 novih izbjeglica sa Kosova koji su podnijeli zahtjev za azil. Stoga je Bavarska u srijedu saopštila da azilanti iz bivše Jugoslavije i Albanije ubuduće neće dobijati gotovinu već pomoć u naturi. "Po hitnom postupku se vraćamo na staro pravilo – za potražice azila iz određenih zemalja od sada pružamo pomoć samo u naturi", rekao je ministar unutrašnjih poslova Joahim Herman (CSU). To važi za izbjeglice iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije. Prve tri zemlje su već klasifikovane kao sigurne zemlje porijekla."

Štugarter nahrihten: „Hiljade izbjeglica sa Kosova bježe od siromaštva da traže azil u Njemačkoj. Sada se situacija pogoršava. Politički ton je oštriji, govori se o "socijalnim turistima", među stanovništvom u Njemačkoj raste nezadovoljstvo. Krajnje je vrijeme za sljedeće: Sve balkanske zemlje treba proglasiti za sigurne zemlje porijekla.“

Badišes tagesblat je dijametralno suprotnog mišljenja: „Istina je: Njemačka neće sama moći da riješi svjetske probleme. Stoga je razumljivo da se u njemačkim gradskim vijećnicama i ministarstvima unutrašnjih poslova, sve glasnije traži da se priliv izbjeglica sa Kosova reguliše bolje i prije svega - brže.

Ali naravno, može se reći da je to cinizam. Između ostalog i zato što je Zapad svojevremeno snažno podržao želju Kosova za slobodom, ali je istovremno potpuno potisnuo ekonomske probleme koje sa sobom donosi otcjepljenje. Kosovo je sada slobodno i nezavisno, ali očigledno nesposobno da preživi. Na tome, i konkretnoj nevolji mnogih pojedinaca, neće se ništa promijeniti ni sa novim etiketiranjem Kosova.“

I Nirneberger nahrihten sumnja u uspjeh proglašavanja Kosova sigurnom zemljom porijekla i postavlja pitanje smisla uvijek novih „mjera odbrane“ od izbjeglica:

„Političari žele da Kosovo proglase sigurnom zemljom porijekla – u nadi da će to spriječiti ljude da krenu put Njemačke. Ali uspjeh je više nego upitan. Pored toga, ne može se neka zemlja staviti u grupu "sigurne zemlje porijekla", samo zato što broj izbjeglica iz te zemlje naglo raste. Umjesto što uvijek misli samo na odbrambene mjere, politika bi trebalo da istraži uzroke egzodusa sa Kosova i aktivira se s tim u vezi. Ali, na tom polju je i dalje čudno mirna i opuštena.“

Strategija EU nije uspjela

Tagescajtnug iz Berlina, blizak Zelenima piše: „Milijarde evra iz EU se slivalo na Kosovo - ali je ono siromašnije nego ikada prije. 50.000 ljudi napustilo je zemlju od novembra. Samo u januaru ih bilo oko 20.000.

Kosovo živi u paradoksalnoj situaciji, kaže radnik Ministarstva za socijalna pitanja u Prištini: "Kosovo je najizolovanija zemlja u Evropi, mada su međunarodne institucije i dalje veoma prisutne". Kao i ranije, EUFOR i EULEKS imaju skoro 2.000 zaposlenih u zemlji. Albin Kurti, predsjednik partije Samoopredeljenje još prije nekoliko godina se žalio da je međunarodna zajednica zaista potrošila milijarde evra na Kosovu, ali najviše na sebe i za sebe, i da je malo toga učinila za ekonomski razvoj zemlje.

Sve više kosovskih Albanaca, čija je zemlja dobila nezavisnost od Srbije poslije rata 1998/99 sada čak pokušava da dobije srpske pasoše. Čak 60.000 njih su u posljednjih nekoliko mjeseci tražili da im se izda srpski pasoš, da bi lakše mogli da putuju u EU.

Egzodus sa Kosova skreće pažnju na socijalnu situaciju ljudi širom jugoistočne Evrope. Kosovo je možda najsiromašnija zemlja, ali i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a posebno među Romima, nakupilo se mnogo socijalnog dinamita. Mnogi kriju svoju glad. Porodična solidarnost pomaže da se izdrži najgore. Najgora stvar je nedostatak perspektive. Šta će biti sa djecom?

Vrijeme je da se ponovo razmotre političke i ekonomske strategije za jugoistočnu Evropu. Primanjem ratnih izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja, u međuvremenu je i ideološki pala jedna brana. Arapima i Afrikancima se pomaže, a šta je sa nama?

Diskusija o novom, razumnom zakonu kojim bi se regulisala imigracija, u suštini dolazi prekasno. Moraju se otvoriti i drugi ventili. I na dnevnom redu konačno mora da se nađe sprovođenje ubjedljivog političko - ekonomskog projekta za cijeli Balkan", zaključuje Tagescajtung.