Ove godine je u Evropi već bilo nekoliko ekstremnih poplava. Međutim, nijedna od njih nije prouzrokovala tako masovna razaranja kao trenutni ciklon "Boris", koji je rezultat takozvane Vb-vremenske situacije (Pet-be). Kod ove vremenske konstelacije se oblast niskog vazdušnog pritiska najprije kreće južnim rubom Alpa, usisavajući vodenu paru i vlagu iz trenutno nadprosječno toplog Sredozemnog mora. U nastavku, ciklona obilazi istočni dio Alpa i kreće prema sjeveru, da bi se naposlijetku vratila prema Alpama sa sjevera i tamo se ispraznila u obliku obilnih kiša.

U nekim regionima pogođenim poplavama, vodostaji su dostigli rekordne nivoe. Spasilačke ekipe u pogođenim područjima rade sve što mogu kako bi u Austriji, Poljskoj, Češkoj, Rumuniji i Njemačkoj spriječili daljnju štetu i spasili živote.

Kako dolazi do "poplave stoljeća"?

Jaki pljuskovi, snježne padavine ili druge vremenske nepogode (kao što je trenutno slučaj s Vb vremenskom situacijom) mogu izazvati tzv. poplavu stoljeća, koja se u stručnim krugovima naziva i "HQ100". Statistički gledano, poplave stoljeća su veoma rijetke. Vjerovatnoća pojave takvih poplava u jednoj godini je oko jedan posto. Međutim, statistika također znači da se unutar znatno kraćeg vremenskog perioda može dogoditi nekoliko poplava stoljeća - kao što se može dogoditi i da prođe više od 100 godina između dvije epizode ekstremnih poplava.

Regulacija i promjena korita rijeka ali promjene u korištenju zemljišta mogu povećati vjerovatnoću od poplava - isto kao i posljedice klimatskih promjena.

Kako se mjeri padavina i šta je obilna padavina?

Količina padavina u vremenskoj prognozi se navodi u milimetrima (mm) po kvadratnom metru. Jedan milimetar padavine po kvadratnom metru odgovara količini od jednog litra vode na površini od jednog kvadratnog metra.

Zavisno od sastava tla i njegove zasićenosti vodom, zemlja može primiti različite količine vode. Vrlo suha tla često ne apsorbuju vodu, nego je površinski otpuštaju, što povećava rizik od poplava.

Obilna kiša se definiše kao padavina od 20 litara po kvadratnom metru u roku od šest sati. Nivoi 2 do 3 na skali obilnih padavina dostižu se kada padavine iznose do 35, odnosno 60 litara u roku od šest sati. Nivo 3 je tokom vikenda zabilježen u dijelovima Bavarske i Saske. U Donjoj Austriji, koja je sada proglašena područjem katastrofe, zabilježene su rekordne količine kiše od više od 300 mm po kvadratnom metru u roku od 24 sata, što spada u najvišu kategoriju 4 (ekstremno obilna kiša).

Koji je značaj vodostaja?

Sa određenim vremenskim pomakom od početka obilnih padavina, vodostaji počinju rasti. Mali potoci, na iznenađenje mnogih, brzo se pretvaraju u bujice. Vodostaj rijeke se očitava pomoću mjernih letvi ili skala postavljenih na obale, mostove ili nasipe. Vodostaji velikih rijeka imaju referentne vrijednosti pomoću kojih vlasti definiraju normalne, niske i visoke vodostaje te nivoe upozorenja od poplava.

Nivoi upozorenja od poplava se kreću od nivoa 1 (neznatno povećan vodostaj bez neposredne opasnosti) do nivoa 4 (ekstremna poplava s najvišim nivoom upozorenja). Na Elbi i Nisi (Neisse) već je dostignut nivo upozorenja 3. Još nije jasno da li će na Elbi u Dresdenu biti proglašenNjemačka: zbog poplava proglašeno stanje katastrofe nivo upozorenja 4.

Kako dolazi do proglašenja stanja katastrofe?

Poplava stoljeća obično ugrožava živote ljudi i može dovesti do proglašenja stanja katastrofe. U takvoj situaciji, sve pogođene službe, poput policije, vatrogasaca i tehničkih spasilačkih ekipa, djeluju pod jedinstvenim rukovodstvom kriznog štaba.

Stanje katastrofe proglašava nadležna teritorijalna jedinica. U Njemačkoj to obično čini okružni načelnik ili gradonačelnik. U slučaju većih katastrofa, ovu odgovornost može preuzeti i nadležni premijer.

U pogođenim područjima, dodatni resursi poput finansijskih sredstava, osoblja i opreme mogu biti brže mobilizirani. Nakon proglašenja stanja katastrofe, krizni štab može tražiti pomoć od susjednih regija, saveznih tijela ili međunarodnih partnera. Svaka savezna država ima svoj vlastiti zakon o zaštiti od katastrofa.

Koje su lekcije naučene iz poplave stoljeća na Elbi 2002. godine?

Kao rezultat velikih razaranja uzrokovanih poplavom stoljeća na Elbi 2002. godine, koja je nastupila u kasno ljeto i također bila rezultat Vb-vremenske situacije, mnogi nasipi duž Elbe i njenih pritoka su povišeni, prošireni i ojačani. Nova akumulaciona jezera trebala bi biti u stanju primiti dodatne količine vode. Na nekim mjestima uz rijeku obnovljene su močvare, kako bi se stvorili prirodni prostori za akumulaciju poplavljene vode. U poplavnim područjima uvedeni su strožiji propisi za nove građevine, a na nekim mjestima gradnja je potpuno zabranjena.

Nakon poplava u Njemačkoj modernizirani su i prošireni sistemi ranog upozoravanja, pojačana je koordinacija između saveznih država i sa saveznim vlastima, te unaprijeđena međunarodna saradnja.

Da još uvijek postoje propusti u sistemu upozoravanja stanovništva, pokazala je poplava stoljeća u julu 2021. godine u dolini Ahr, koja je mnoge ljude iznenadila u snu, zbog čega je došlo do najmanje 135 smrtnih slučajeva. Kao posljedica toga, operateri i provideri u Njemačkoj su obavezni uvesti takozvani Cell Broadcasting sistem. Od tada, stanovnici pogođenih područja ne dobijaju samo upozorenja putem radija i sirena, nego i SMS-poruke sa zvučnim upozorenjem na svoje mobilne telefone.

Ko plaća štetu od poplava?

Čim se voda povuče, počinju radovi na raščišćavanju. Pitanje, ko snosi odgovornost za finansijske posljedice poplave, brzo dolazi na dnevni red. Za razliku od nekoliko drugih država EU poput Francuske, Španije ili Belgije, u Njemačkoj ne postoji obavezno osiguranje od poplava. Ko nema osiguranje za zgrade s pokrićem za poplave, ostaje bez naknade za štetu. Državna sredstva za hitnu pomoć, koja nacionalne vlade dodjeljuju nakon velikih poplava i katastrofa, obično pokrivaju samo manji dio ukupne štete. Za poplavu u dolini rijeke Ahr 2021. godine, njemačka vlada procjenjuje ukupnu štetu na više od 30 milijardi eura.

Koju ulogu ima EU?

U Evropskoj uniji, zaštita od poplava je u nadležnosti nacionalnih država. Ipak, EU je posljednjih godina preuzela važnu koordinirajuću ulogu u ovom segmentu. Evropsko vijeće i Evropski parlament su 2007. godine usvojili tzv. EU-direktivu o poplavama. Ova direktiva daje obavezujući okvir, prema kojem države članice moraju procijeniti rizike od poplava i smanjiti opasnosti. Već više od deset godina, sve države EU moraju imati karte na kojima su iscrtana područja kojima prijete poplave. Ove karete su osnova za planove upravljanja rizicima od poplava, čija je izrada također obavezna. Direktiva također potiče prekograničnu saradnju između država članica EU. Kod većih katastrofa uobičajeno je da spasilačke službe iz drugih država EU pomažu lokalnim vlastima opštima, pogođenih poplavama.

Ovaj tekst je originalno objavljen na engleskom jeziku.