Müge Tuzcu Karakoç je sigurna: bez integracionog kursa vjerovatno se do danas ne bi zaista integrisala i uklopila u Njemačku.  Novinarka iz Turske živi tu već sedam godina. Ali tek kada je 2024. zajedno s Ukrajinkama, Sirijkama i Irankama svakodnevno učila njemački jezik, osjetila je kako joj zemlja u kojoj živi otvara vrata, priča ona. „Tamo nismo naučile samo jezik. Zahvaljujući tom kursu ponovo sam postala dio svakodnevnog života i shvatila i da sam ovdje u Njemačkoj dobila svoju šansu.“

Tu priliku Njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova ubuduće više ne želi omogućiti svim izbjeglicama. Zahtjevi za pohađanje kursa za izbjeglice iz Ukrajine, tražioce azila, osobe s privremenim boravkom (Duldung) i migrante iz EU zasad se više neće odobravati. Oni će ubuduće morati sami platiti 1.600 eura za integracioni kurs. Samo ako ih centar za zapošljavanje, služba za strance ili socijalna služba obavežu na pohađanje kursa, troškove će preuzeti Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF).

To je odluka koju 42-godišnjakinja ne može razumjeti. Za DW kaže: „Trenutno imam osjećaj da Njemačka pravi korak unazad. Ako migranti ne mogu učestvovati u svakodnevnom životu, problemi postaju veći. Kada obustavite integracione kurseve, migranti neće nestati.“

"Stranci obogaćuju naše društvo"

Petra Martin je žena, koja je presudno doprinijela tome da se Tuzcu Karakoç otvore vrata nove domovine. Od kraja 2022. podučavala je stotine migrantica i migranata na integracionim kursevima i pripremala ih za život u Njemačkoj. Odluka Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova iznenadila je i ovu samostalnu predavačicu.

„Ovi kursevi su izuzetno važni. Onaj ko ne govori njemački u ovom društvu nema šansu. Ako ljudi nisu integrisani i, naprimjer, ne znaju kolika je minimalna plata u Njemačkoj, prihvatiće prvi slabo plaćeni posao i ostat će potisnuti.“

Integracioni kursevi u pravilu obuhvataju 700 nastavnih sati: najvećim dijelom uči se jezik, ali na programu su i njemački pravni poredak, istorija, kultura i društveni razvoj.  To je model, koji se dokazao tokom 20 godina – skoro četiri miliona ljudi do sada je učestvovalo u tim kursevima.

„Njemačka otežanim pristupom šalje pogrešan signal, jer su nam ti ljudi potrebni – u bolnicama, u njezi starijih i u javnoj službi“, kritikuje Martin. „Migranti žele postati dio ove zemlje, razumjeti Njemačku i ovdje raditi. Uvijek pomislim, Bože, kako nas to obogaćuje! A mi ih kočimo.“

Ministarstvo unutrašnjih poslova: Integracija samo za one koji sigurno ostaju

Za Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke pod vodstvom ministra Alexandera Dobrindta iz bavarske demohrišćanske stranke CSU stvar je jasna: zašto, u vrijeme ograničenih budžetskih sredstava, pomagati integraciju ljudi koji ionako nemaju takozvanu „pozitivnu perspektivu ostanka"? Na upit DW-a iz ministarstva poručuju da se integracioni kursevi time vraćaju svojoj prvobitnoj svrsi.

„Reagujemo na smanjeni broj migranata i smanjujemo troškove. Na ovaj način smanjujemo pogrešne poticaje i postavljamo prioritete. Integracioni kursevi prvenstveno su dostupni onima, koji mogu trajno ostati u Njemačkoj.“ Ponude će se ubuduće usmjeravati ciljano. „Osnovni princip ostaje: ko može trajno ostati, treba dobiti podršku u učenju jezika i tzv. brzoj orijentaciji.“

Povjerenica za integraciju: "Odluka koja bi nas mogla skupo koštati!"

Političarka Socijaldemokratske partije Njemačke Nataliji Pawlik od prošle godine je povjerenica njemačke vlade za migraciju, izbjeglice i integraciju. Zbog odluke Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, koja je izazvala velike polemike, često je prisutna u njemačkim medijima. I Pawlik smatra odluku pogrešnom, posebno zato što je u suprotnosti sa zajedničkim dogovorom iz koalicionog sporazuma o većem ulaganju u integraciju i nastavku integracionih kurseva.

„Sa stanovišta integracione politike apsurdno je od ljudi zahtijevati više integracije, a istovremeno im uskraćivati mogućnost za to. Zbog obustave odobravanja kurseva ljudi gube dragocjeno vrijeme.“ Time se poništava ono što se u Njemačkoj dokazalo više od 20 godina: „Učenje njemačkog jezika nije rezultat, nego preduslov za brzu i uspješnu integraciju. Podrška u učenju jezika ne smije zavisiti od nesigurne prognoze o kasnijoj perspektivi ostanka.“

Ono što Nataliju Pawlik posebno brine jeste da bi Njemačka dugoročno mogla sama sebi nanijeti štetu otežavanjem pristupa integracionim kursevima. Razgovarala je s brojnim poslodavcima i agencijama za zapošljavanje, koji joj stalno ponavljaju isto: bez jezičkog nivoa B1 vrlo je teško posredovati pri zapošljavanju, a znanje njemačkog je osnovni uslov za ulazak na tržište rada.

„Sada se postavljaju nepotrebne prepreke, koje će na kraju dovesti do toga da ljudi duže ostanu zavisni od socijalnih davanja i teže se osamostaljuju.“ To je, kaže, i ekonomski problematično. „Jer će ljudi duže primati socijalnu pomoć, a država će gubiti porezne prihode. Nedostatak ulaganja u integraciju kasnije bi nas mogao skupo koštati.“