Ove nedjelje (14. svibnja) u Turskoj su izbori za novi sastav parlamenta i predsjednika. Trenutni predsjednik Recep Tayyip Erdogan po prvi put nakon 20 godina i po posljednjim ispitivanjima mnijenja, nije očiti favorit nego kandidata oporbe Kilicdaroglua podržava 49% upitanih, Erdogana oko 45%. Ultranacionalistu Sinana Ogana podržava 2 do 5 % upitanih.

No posljednja ispitivanjima mnijenja su provedena prije nego što je ovog četvrtka svoju kandidaturu povukao četvrti kandidat, Muharem Ince. Može se pretpostaviti kako će većina njegovih birača svoj glas dati njegovom bivšem stranačkom kolegi, Kilicdarogluu tako da bi njegova prednost mogla biti jedan do dva postotka veća.

Ipak, ako niti jedan kandidat ne dobije više od 50% glasova, drugi krug predsjedničkih izbora će biti održan 28. svibnja.

Hoće li izbori biti pošteni?

Kod izbora u Turskoj od preko 64 milijuna građana s pravom glasa, njih oko 3,5 milijuna živi u inozemstvu - samo u Njemačkoj ih je milijun i pol. U predizbornoj borbi su se od Erdogana već čule teške optužbe protiv kandidata oporbe - kako su to "bezbožnici", kako "podržavaju terorizam" i kako ih "upravlja teroristički PKK". Bilo je i krivotvorenih izbornih letaka gdje predstavnici oporbe navodno zagovaraju neprihvatljive ideje, ali ipak nije prihvaćena ideja Erdoganovog ministra unutrašnjih poslova Soylua koji je neposredno pred izbore predložio "paralelni postupak prebrojavanja glasova". No Izborno povjerenstvo je odbilo taj prijedlog jer otvara previše mogućnosti manipulacije i krivotvorenja.

Za što se zalaže oporba?

Najprije je tu želja vratiti parlamentarnu demokraciju kakva je postojala još od osnutka moderne Turske 1923. godine. No po želji Erdogana je na izborima 2018. ona pretvorena praktično u predsjedničku državu gdje je Erdogan i predsjednik države i predsjednik vlade. On ima široke ovlasti u imenovanju ne samo dužnosnika vlade, nego i državnih službi sve do pravosuđa i obrazovanja. Predsjednik je i na čelu moćnog vjerskog ureda Diyanet, a obzirom na postupak neposrednog izbora predsjednika na pet godina, Erdogan više nije smatrao potrebnim da ta dužnost bude onda nadstranačka nego je i dalje na čelu stranke AKP.

Što čini parlament?

Sastav parlamenta Turske je nakon prošlih izbora povećan s 550 na 600 zastupnika je gurnut u beznačajnost. On doduše i dalje raspravlja i donosi zakone, ali stranka AKP i predsjednik Erdogan mogu nametnuti svoju volju i spriječiti baš svaku inicijativu oporbenih stranaka. Tako predsjednik i vladajuća stranka čak nisu niti odgovorili na zahtjev oporbe formirati istražnu komisiju obzirom na strahovita razaranja u nedavnom zemljotresu.

U parlamentu je trenutno zastupljeno četrnaest stranaka od kojih su mnoge uspjele prijeći izborni prag od sedam posto tek putem stranačkih saveza. Vladajuća stranka AKP je najveća u parlamentu s 285 zastupnika. Njihovi saveznici su ultranacionalističke stranke MHP i BBP koje ideološki potječu iz ekstremističkog pokreta „Sivih vukova" i oni imaju ukupno 49 zastupnička mjesta. Ukupno oni čine uvjerljivu većinu s 334 mandata.

Najveća oporbena stranka CHP je zastupljena sa 134 predstavnika, a njen najveći saveznik IYI stranka broji 36 mandata. Stranka IYI također je izvorno proizašla iz pokreta Sivih vukova, koji u novom opozicionom stranačkom savezu pokušava pozicionirati u desni centar. Sa zastupnicima manjih stranaka, ovaj najveći oporbeni savez ima 174 mandata.

S 56 zastupnika je prokurdski HDP je treća po veličini snaga u turskom parlamentu. Preostali zastupnici su iz manjih stranaka ili su neovisni kandidati.

Koje kolicije stoje na izboru?

Tu je i dalje Erdoganova "Narodni savez", najveći oporbeni blok „Savez nacije" i konačno "Savez za rad i slobodu" predvođen prokurdskim HDP-om.

Pored AKP-a, Erdoganov narodni savez godinama uključuje ultranacionalističku MHP i BBP. Nedavno se toj koaliciji pridružila "Nova stranka blagostanja" koja potječe iz islamističke ideologije Milli Görüs. Osim toga, Erdoganov savez podržava i radikalna islamistička prokurdska stranka HÜDAPAR koja je bliska terorističkoj organizaciji turski Hezbollah. Otvoreno podupiru Erdogana i nekoliko pravoslavno-muslimanskih zajednica jer su oni pod Erdoganovom vlašću uspjeli prigrabiti niz privilegija.

Najveći oporbeni savez sastoji se od šest stranaka širokog političkog spektra. Predsjednički kandidat Kemal Kilicdaroglu ipak uživa poštovanje svih, a podržava ga i kurdsko-socijalistički "Savez za rad i slobodu" makar on ne pripada koaliciji.

Pokretačka snaga trećeg saveza je prokurdska stranka HDP. Postupak protiv nje je u toku. Na tisuće njenih članova su u zatvoru optuženi za terorizam, a skoro svi gradonačelnici iz HDP-a su smijenjeni. Njihovu kampanju protiv Erdogana uspješno vodi bivši čelnik stranke Selahattin Demirtas makar je već sedam godina u strogom zatvoru. Ipak je i on pozvao svoje pristaše da na ovim izborima glasuju za Kilicdaroglua i njegovu koaliciju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu