Uspon Kine do druge najveće svjetske ekonomije već je postavio nova pravila u globalnom gospodarstvu. A sada sve brže prodire i u sektor visoke tehnologije.

Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija su imale desetljeća da apsorbiraju prvi „kineski šok” s kraja prošlog stoljeća, ali mnogo manje vremena imaju oni koji se suočavaju s drugim — tu je ponajprije Njemačka.

Prvi jasan znak da golema kineska ulaganja u visoku tehnologiju donose plodove se vidio odmah nakon što su se prvi kineski električni automobili pojavili diljem Europe 2023. godine. Nije bilo mnogo vjere kako će kineski automobili ozbiljno ugroziti tradicionalne njemačke proizvođače, ali samo nešto više od dvije godine kasnije su kineski konkurenti postali su ozbiljna konkurencija na europskom tržištu.

Izvoz u Kinu pada, uvoz iz Kine raste

Njemački giganti poput Volkswagena, BMW‑a i Mercedesa posljednje vrijeme upozoravaju na pad svoje dobiti jer se prodaja smanjuje i u Kini i na europskim tržištima.

Eurostat svjedoči kako je izvoz njemačkih vozila u Kinu pao za dvije trećine od 2022.

To nadmetanje ne obuhvaća samo automobilsku industriju: prošle godine izvoz svih roba u Kinu pao je za 9,3 posto, na 81,8 milijardi eura, što je najniža razina u desetljeću, dok je u tom razdoblju pak snažno porastao uvoz iz Kine.

„Njemačka je u središtu drugog kineskog šoka”, smatra Andrew Small iz programa za Aziju pri Europskom vijeću za vanjske odnose (ECFR) za DW. „Dugo su se gospodarstva Njemačke i Kine međusobno nadopunjavali, ali sada su konkurenti.”

Prošloga tjedna istraživačka kuća Rhodium Group iz New Yorka, specijalizirana za Kinu, upozorila je da je njemačka trgovina prema Kini ušla u „strukturni pad”. To znači da će u Njemačkoj biti još više stečajeva i otkaza ako ovdašnja industrija ne pronađe nova tržišta. 

Oštra borba za svjetska tržišta

U svojem izvještaju „Njemački ‘kineski šok' još jednom”, Rhodium navodi da kineski konkurenti otimaju tržište njemačkim proizvođačima strojeva, kemijskih proizvoda i opreme za proizvodnju energije.

„Kinesko je tržište za njemačke multinacionalne kompanije nekad bio zlatni rudnik”, sažima za DW Noah Barkin, jedan od autora izvještaja i stručnjak za Kinu. „Ali u posljednje tri godine nestala je četvrtina njemačkog izvoza u Kinu.” 

Kina je godinama bila prvo ili drugo najvažnije tržište njemačkim izvoznicima, ali je 2024. pala na peto mjesto. Prema prognozi njemačke agencije Germany Trade & Invest (GTAI), prošle je godine trebala pasti čak na sedmo.

Pritisak na njemačku industriju više nije ograničen samo na njen izvoz u Kinu. Konkurencija iz Kine je sve aktivnija na tržištima u Aziji, Latinskoj Americi i Africi. Barkin napominje da Kina u tim regijama „postiže golemi napredak u odnosu na njemačke kompanije, nudeći mnogo jeftinije proizvode”.

I ugoditi i zaprijetiti

Dok se kancelar Friedrich Merz sljedećeg tjedna priprema za svoj prvi službeni posjet Kini, tamo ga čeka težak zadatak. Jer mora naći pravu mjeru između ugoditi Kini kao važnom tržištu njemačke industrije i pritisnuti Peking neka riješi stare probleme: pristup njenom tržištu i državnih subvencija njenih prevelikih proizvodnih kapaciteta.

No i Kina treba Njemačku tako da se čini kako obje strane žele stabilizirati odnose koji su bili napeti otkad je pandemija razotkrila koliko Njemačka ovisi o kineskim komponentama i sirovinama. To je u proteklih nekoliko godina ipak dovelo do djelomičnog smanjivanja rizika i ovisnosti.

Stefan Messingschlager sa Sveučilišta Helmut Schmidt u Hamburgu smatra da će potpuna obnova odnosa biti „teška zadaća”, ali da je „prihvatljiv cilj kontrolirana stabilizacija”.

„Ključ je smanjiti kinesku moć ucjenjivati rijetkim zemnim metalima i ovisnosti o jednom dobavljaču kad je riječ o materijalima za baterije, čipove, farmaceutskim sastojcima i ključnom industrijskom softveru”, smatra Messingschlager. 

Njemačka neće moći sama

Kina kontrolira oko dvije trećine svjetske proizvodnje rijetkih zemnih metala i 90 posto kapaciteta prerade. Prošle je godine uvela ograničenja izvoza tih ključnih minerala u EU i SAD, što je poremetilo proizvodnju automobila na obje strane Atlantika.

Messingschlager smatra da Berlin mnoge probleme kinesku prekomjernu proizvodnju i goleme državne subvencije neće rješavati bilateralno, nego jedino zajednički sa čitavom EU, uključujući mjere protiv dampinga i kineskih državnih subvencija. 

Na summitu o konkurentnosti u Belgiji prošloga tjedna, čelnici EU‑a podržali su snažniju industrijsku strategiju Unije, uključujući politiku „Kupuj europsko” za javnu nabavu. Najavili su i nove mjere protiv nepoštene kineske konkurencije.

U siječnju je Europska komisija najavila nove istrage i zaštitne mehanizme za ispravljanje tržišnih poremećaja nastalih kineskom industrijskom politikom.

EU također ubrzano pregovara o trgovinskim sporazumima s Indijom i važnim latinoameričkim državama, što bi trebalo otvoriti nova tržišta za njemačke izvoznike.

Neće moći bez mjera zaštite

Institut Rhodium ističe kako njemačka industrija i dalje dobro posluje u EU‑u, Velikoj Britaniji i Turskoj zbog blizine i povlaštenih trgovinskih sporazuma. No u njenom izvještaju se upozorava da bi kineski proizvođači mogli vrlo brzo napredovati i na tim tržištima ako se ne uvedu zaštitne mjere.

Small iz ECFR‑a se slaže kako „diversifikacija bez obrane nije dovoljna” i poziva EU da surađuje s drugim državama koje žele zaštititi svoje industrije od kineske konkurencije. Prava poruka Pekingu bi bio tek odlučan i istodobni odgovor više trgovinskih partnera.

„To će se morati provoditi diskretno jer već vlada nervoza kod dojma kako se razne države udružuju protiv Kine”, rekao je Small. „Ali postoji stvaran interes i izvan EU‑a da se uvedu obrambene mjere u strateškim sektorima.”

Mnogi ekonomisti uspoređuju pritisak na njemačku industriju s Detroitom. To je nekoć bilo srce američke automobilske industrije, ali već desetljećima trpi gospodarski pad i iseljavanje.

Barkin govori o „panici" u nekim njemačkim industrijskim granama zbog kineskog napretka i žali što se oštar politički ton u Berlinu još ne prati konkretnim mjerama.

Njihov izvještaj upozorava da „bez uvjerljive prijetnje ograničavanja pristupa europskom tržištu, Kina neće imati nikakav poticaj smanjiti izvoz”, dok će se njemačka industrija i dalje „boriti protiv mnogo većeg konkurenta koji ne igra po istim pravilima”.