Mnogi psi aktivno percipiraju televiziju: Slušaju, laju ili trče okolo. Ponašanje pasa pred televizorom također može ovisiti o njihovoj osobnosti. Istraživači iz SAD-a sada su to otkrili. Svoje rezultate objavili su u poznatom znanstvenom časopisu Nature.

Utjecaj osobnosti na ponašanje pred televizijom

Kako bi proučili ponašanje pasa tokom gledanja televizije, profesor psihologije Jeffrey Katz sa Sveučilišta Auburn u Alabami i njegovi kolege Lane Montgomery i Sarah Krichbaum podijelili su upitnike vlasnicima pasa. Zamoljeni su da dva mjeseca promatraju ponašanje svojih četveronožnih prijatelja ispred ekrana. Za svoju studiju, istraživači su zatim procijenili rezultate više od 450 pasa.

„Otkrili smo da živahni psi prate i jure predmete na televizoru kako bi vidjeli gdje se nalaze. Također ih traže iza televizora“, kaže Katz. „Anksiozni psi obično reagiraju na podražaje poput zvona na vratima i automobilskih sirena", kaže on. Za razliku od karakteristika osobnosti, pasmina, doba ili spola životinja nije bilo imali utjecaja na ponašanje pasa tijekom gledanja televizije.

Televizija za borbu protiv usamljenosti?

Autor studije Katz uvjeren je da se rezultati mogu koristiti za daljnja istraživanja, ali i za suočavanje s usamljenošću kod pasa. „Ako znate što vaš pasvoli gledati na TV-u, možete odabrati programe koji odgovaraju njegovim interesima, na primjer, kada niste kod kuće“, kaže Katz. Istraživači se nadaju da na ovaj način možete zabaviti svog četveronožnog prijatelja, ali i smanjiti potencijalne faktore stresa prilagođenim sadržajem.

Pogotovo u SAD-u više nije neuobičajeno staviti pse ispred televizora radi zabave. Pružatelji usluga poput DOGTV-a imaju za cilj pobuditi znatiželju i zabaviti pse umirujućim zvukovima, prizorima iz prirode i snimkama životinja. Prema Katzu, pseća televizija može biti korisna i u skloništima za životinje. Ovisno o temperamentu psa, može se prilagoditi njegovim potrebama. 

Kritika gledanja televizije

No, postoje i skeptični glasovi iz znanstvene zajednice. Juliane Bräuer, voditeljica grupe "Studije pasa" na Sveučilištu Friedrich Schiller u Jeni, nije uvjerena u ovaj koncept gledanja televizije. "Ono što mi smeta u ovoj televizijskoj situaciji jest to što su druge stvari, drugi modaliteti, puno važniji za pse, poput mirisa. Televizija jednostavno ne miriše", izvještava Bräuer iz svog osobnog iskustva sa psima.

Psi također imaju ograničen vid. Sumnja se da su slijepi na crveno-zeleno, zbog čega boje - na primjer, na ekranu - vide manje intenzivno. Međutim, psi bolje percipiraju pokrete od ljudi. Jesu li psi također sposobni razumjeti emocije, radnje ili čak kratke priče na televiziji, tek treba utvrditi daljnjim istraživanjima.

Za Juliane Bräuer, to da psi gledaju televiziju nije alternativa ljudskoj pažnji. „Možda to ljudima jednostavno stvara dobar osjećaj jer zamišljaju da je pas nekako zabavljen kada nisu tamo. Ali mislim da cijela rasprava ide u potpuno krivom smjeru, jer psa biste trebali nabaviti samo ako neće dugo biti sam“, kaže Bräuer.

Malo se zna o tome gledaju li mačke aktivno televiziju. Jedno je sigurno: psi su društvena bića i njihov odnos s ljudima im je važniji od TV programa.