„Stvarno si odvratna". Ovom rečenicom glumac Žan-Pol Belmondo rano je sebi postavio spomenik. To je rekao umirući, na kraju filma „Do posljednjeg daha" (1960) u kojem glumi malog prevaranta Mišela, bonvivana koji je ubio policajca, i kojeg je izdala njegova djevojka Patricija (Džin Siberg).

To nije bio njegov prvi film, ali crno-bijelo djelo koje je 29-godišnji Žan-Lik Godar ostvario s malim budžetom u Parizu i okolini, 26-godišnjem Belmondu donijelo je slavu. Za mlade Francuze, on je oličavao duh buntovnog autsajdera koji ne prihvata gotovo nikakva pravila.

Ulogom u tom filmu takođe je postao centralna figura francuskog „novog talasa". Ti filmovi kasnih pedesetih zaista su bili „novi talas": nekonvencionalni, nezavisni, nepredvidljivi. Reditelji su se usudili da isprobaju nešto novo, montažom i tehnikom snimanja stvorili su potpuno novu estetiku. Osim Godara, važni predstavnici bili su Fransoa Trifo, Klod Šabrol, Lui Mal i Alen Rene. Svi su pred kamerom imali Žan-Pola Belmonda.

Iz bogate umjetničke porodice

Belmondo je rođen 9. aprila 1933. u bogatom predgrađu Pariza, Neji na Seni. Njegova majka bila je plesačica, a otac koji je kao tinejdžer došao u Pariz sa Sicilije, bio je poznati vajar. Poznati pisci i umjetnici poput Albera Kamija bili su redovni gosti.

Žan-Pol je odmalena glumio i sa 16 godina donio odluku da postane profesionalni glumac. Iako mu je očev prijatelj, pozorišni glumac, rekao da nema talenta Žan Pol se upisao na konzervatorijum za muziku i ples u Parizu.

„Nije tako teško glumiti, ali morate to naučiti", govorio je Belmondo kasnije. „Nikada nisam mislio da ću jednog dana biti slavan. Nisam imao lice zavodnika, a u to vrijeme je izgled igrao veliku ulogu".

Belmondo se 1959. oženio plesačicom Rene Konstan i sa njom dobio troje djece. Razveli su poslije šest godina. Od 1966. do 1974. živio je sa švajcarskom glumicom Ursulom Andres, koja se 1962. proslavila ulogom u filmu o agentu Džejmsu Bondu „Dr No".

Belmondo se 2002. ponovo oženio, ali je i njegov drugi brak trajao samo šest godina. Sa suprugom Natali Tardivel dobio je još jednu ćerku.

Francuzi su ga obožavali

Pogled na Belmondovu filmografiju pokazuje da je bio izuzetno produktivan. Polovinu svojih skoro 80 filmova snimio je šezdesetih.

Istakao se u raznim ulogama. Više je volio da glumi u gangsterskim filmovima kao „Bandit Kartuš" (1962), ali je zablistao i u melodrami „Sati puni nježnosti" (1960). Glumio je s najvećim zvijezdama, poput Romi Šnajder ili Alena Delona.

Pored ovog drugog, postao je najpopularniji francuski glumac svoje generacije – njegovi sunarodnici su mu od milja dali nadimak „Bebel".

Od ranih sedamdesetih, Belmondo je sve više snimao trilere i policijske filmove i tako pronašao svoju omiljenu ulogu. Njegov međunarodno najuspješniji film bio je špijunski triler „Profesionalac" (1981). Muziku za film je komponovao Enio Morikone, a naslovna pjesma je svetski poznata. Belmondo je lično učestvovao u snimanju i brojnih spektakularnih i opasnih scena.

Brojne nagrade za životno djelo

Osamdesetih godina Belmondo je sve više glumio u pozorištu i tako se vratio svojim glumačkim korijenima.

Ozbiljna zabrinutost za njegovo zdravlje pojavila se sredinom 2001. kada je Belmondo primljen u bolnicu u Parizu s moždanim udarom. Morao je ponovo da nauči da govori i hoda i vratio se pred kameru tek osam godina kasnije: „Čovjek i njegov pas" (2009.) bio je njegov posljednji film i nije dobro prošao, ni kod publike niti kod kritike. Belmondo se kasnije izvinio, rekavši da mu je taj film pomogao da prevaziđe posljedice moždanog udara.

Udruženje filmskih kritičara Los Anđelesa 2010. dodijelilo mu je nagradu za životno djelo, a godinu dana kasnije za to je u Kanu dobio Zlatnu palmu. Venecija je takođe počastvovala glumca Zlatnim lavom 2016. a u Parizu je 2017. dobio Cezara.

Belmondovo djelo čita se gotovo kao rezime istorije francuskog filma. A njegov sin Pol 2014. je snimio omaž svom ocu i tako mu podigao filmski spomenik.

Posljednjih godina se malo čulo o popularnom glumcu. U Francuskoj je, međutim, „Bebel" do kraja slavljen kao superzvijezda – kada bi nastupao u javnosti. Na svoj 80. rođendan u aprilu 2013. na pitanje šta mu je najbolje poželjeti, odgovorio je: „Život, život, život, život".

Ova želja mu sada više ne može biti ispunjena: Žan-Pol Belmondo je „mirno zaspao", citirala je francuska novinska agencija AFP riječi njegovog advokata na Tviteru.

Autori: Zilke Vinš i Nikolaus Fišer

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu