San se često smatra univerzalnom ljudskom potrebom. No istraživanja pokazuju da žene ne samo da spavaju drugačije od muškaraca, nego im i treba više sna.

Razgovarali smo sa ženama iz različitih dijelova svijeta. Sve su nam se požalile kako im treba više odmora nego što ga uspijevaju dobiti i opisale posljedice koje osjećaju kad im se nakupi takozvani „dug spavanja“.

Primjerice, Sana Akhand vodila je odjel ljudskih resursa u njujorškoj tehnološkoj tvrtki kad je doslovce „pukla” od iscrpljenosti. Shvatila je da to utječe na njezino psihičko zdravlje i osjećala se prisiljenom dati otkaz.
„Svaku večer natočila bih si čašu vina i srušila se pred televizorom“, rekla je za DW. „Bila sam iscijeđena. Nisam imala više što dati.“

Danas je san središnji dio njezina osjećaja životne ravnoteže. To je jedan od razloga zašto je odlučila ne imati djecu. U krevetu je od 22 sata i spava devet sati svake noći – i o tome nema diskusije. „Budim se oko osam ujutro. To je ono što moje tijelo traži."

Što kaže znanost?

Žene u prosjeku svake noći spavaju 11 do 13 minuta duže od muškaraca. Neka istraživanja pokazuju da im može trebati i do 20 minuta više sna kako bi održavale složene dnevne funkcije poput obavljanja više zadaća odjednom, reguliranja emocija ili ravnoteže hormona i menstrualnog ciklusa. 

U prvoj polovici menstrualnog ciklusa, folikularnoj fazi, porast razine estrogena poboljšava kvalitetu sna i povećava udio REM faze, koja je povezana sa snovima, pamćenjem i obradom emocija.

U drugoj polovici ciklusa, lutealnoj fazi, razina progesterona raste, što žene vodi do paradoksalnog osjećaja: često su pospane, ali istodobno i lošije spavaju – dolazi do češćih buđenja i do 27 posto manje dubokog sna.

Shantani Moore, trenerica tjelesne svijesti iz Los Angelesa, rekla je za DW da svoj dnevni raspored planira prema menstrualnom ciklusu i obrascima spavanja.

„To je nešto na čemu svjesno radim“, rekla je Moore. „Kad ne spavam dovoljno, to je toksična kombinacija iscrpljenosti i napetosti. Tada se javlja magla u glavi, donosim loše odluke, grintam na partnera, pristajem na stvari na koje ne bi trebala pristati... Sve se to gomila."

12 sati sna?

Osim biologije, i društveni i strukturni čimbenici utječu na to, kako žene spavaju i koliko im san uopće vrijedi.

Za Sabrinu iz Karačija su svakodnevne obaveze bili glavni izvor iscrpljenosti. Rekla je DW-u kako obično spava samo šest do sedam sati po noći – i da joj to nije dovoljno.

„Da se osjećam odmoreno i da mi um ostane svjež, treba mi 12 sati sna. To je više od prosjeka od osam", rekla je Sabrina.

Kad ne uspije odspavati svojih 12 sati, pokušava to nadoknaditi kratkim drijemežima. Ali onda se i "samo da malo zatvorim oči” brzo pretvori u dubok san. „Drijemanje od pola sata zna se pretvoriti u četiri sata."

Kaže da je ne iscrpljuje samo posao, nego i stalni mentalni i kućanski rad: „Ujutro glačam odjeću, pripremam doručak pa ručak, čistim kuću i kuham večeru. A kad sam preumorna da to napravim, počnem se gristi u sebi. Osjećam se lijeno, iako se radi o stvarima koje traju deset minuta", kaže Sabrina.

Vikendom, kad posjećuje obitelj, spava 12 do 13 sati u komadu, bez prekida.

Za ženu nema radnog vremena

Stručnjaci kažu da takav osjećaj nije samo pojedinačan slučaj, nego sustavan. „Žene češće pate od poremećaja rada u smjeni i češće rade u netipičnim vremenima pa i trpe više negativnih posljedica", objašnjava Emerson Wickwire, stručnjak za spavanje sa Sveučilišta Maryland u SAD-u.

„Ako uzmemo radni dan od devet do pet kao standard, to znači da žene, u usporedbi s muškarcima, rade i izvan tih sati – uključujući i društvene obveze“, rekao je Wickwire. 

Clara Paula, samostalna djelatnica iz Berlina čini se da je rješenje našla u slobodnom zanimanju. Rekla nam je kako joj fleksibilno radno vrijeme omogućuje spavati koliko joj i treba.

„Sada spavam sedam, osam, pa i devet sati", kaže Clara. „Nitko mi ne govori da moram ustati i sjediti pred računalom. Počinjem kasnije, radim stanke i brže završim.“

No nije riječ samo o količini sna, nego i o njegovoj kvaliteti. Istraživanja pokazuju da ženama treba dublji san zbog njihove fiziologije.

„To znači više faze N3, najdubljeg stadija sna bez REM-a, ali također često i više REM faze", kaže nam Julio Fernandez-Mendoza, psiholog i istraživač spavanja sa Sveučilišta Penn State u SAD-u.

Pomaže li „naspavati" se vikendom?

Čak i u laboratorijskim uvjetima, kad se nad zdravim muškarcima i ženama provode testovi bez stresa i manjka sna, žene sustavno spavaju duže i dublje: „To je temelj teoriji kako ženama biološki treba više sna", kaže Fernandez-Mendoza.

To bi moglo biti povezano s biološkom otpornošću: zaštitnim mehanizmom koji se vidi i u drugim područjima istraživanja, poput zdravlja srca i dugovječnosti. „Logično je kako tijelo koje je stvoreno da nosi život, mora biti bolje zaštićeno. Žena mora moći spavati i normalno funkcionirati čak i dok nosi drugo ljudsko biće“, rekao je Fernandez-Mendoza.

Unatoč toj urođenoj otpornosti, žene ipak dvostruko češće od muškaraca prijavljuju simptome nesanice. „To počinje već u pubertetu“, kaže Fernandez-Mendoza. „Oko jedanaeste ili dvanaeste godine, djevojčice se češće žale na probleme sa spavanjem nego dječaci. Taj se trend nastavlja u odrasloj dobi."

„Duže spavanje vikendom može vam pomoći osjećati se ponovno budno i da nadoknadite deficit sna", kaže Fernandez-Mendoza. No to ne znači da se tijelo potpuno oporavilo. „Može smanjiti pospanost, ali ne i poništiti sve nakupine negativnih učinaka na zdravlje“, rekao je.

Istraživanja pokazuju da se kognitivne funkcije, poput pažnje i brzine reakcije, vraćaju znatno sporije nego što traje vikend.