„Žena samo odgovorno vodi kućanstvo“, tako je stajalo u Zakonu o građanskim pravima. U prijevodu je to značilo – „žena je nadležna za čišćenje, kuhanje, pranje, glačanje kao i za brigu oko djece“. A ukoliko je željela raditi, njoj je u Njemačkoj, do ne tako davnih vremena, bila potrebna pismena dozvola supruga ili nekog drugog muškog člana obitelji. Paragraf „bračni supružnici se zajedničkim dogovorom brinu oko vođenja kućanstva“, izmijenjen je naime tek 1977. godine.

Danas, gotovo 40 godina kasnije, zaposlena žena koja radi više ne predstavlja nikakvu posebnost već prije normu na tržištu rada. „Žene su najveći dobitnici razvoja politike obrazovanja. I ne samo to, one su svoje obrazovanje željele, a to žele i u budućnosti koristiti i na radnom tržištu“, kaže Jutta Allmendiger, profesorica sociologije i predsjednica Znanstvenog centra za istraživanje društva. Pa ipak, usprkos naporima i uvedenim promjenama na polju politike, obećanja iz krugova gospodarstva i načina razmišljanja u društvu uopće, apsolutna jednakost između muškarca i žene u Njemačkoj još uvijek nije na vidiku.

Pomak na europskoj ljestvici

Naime, prema aktualnim rezultatima istraživanja savjetničke tvrtke PriceWaterhouseCoopers, oko 72 posto žena u Njemačkoj je zaposleno. To je za oko 10 posto više nego što je to bilo prije deset godina. „Politika je ovu temu stavila na dnevni red i poduzeća su na to reagirala. Njemačka se nalazi na dobrom putu kako bi jednog dana postigla situaciju u kojoj će muškarci i žene na radnim mjestima biti apsolutno jednaki“, kaže Petra Justenhoven iz spomenute savjetničke tvrtke. Njemačka se u međuvremenu, po ovom pitanju, popela na svjetskoj ljestvici – ona se trenutno nalazi na osmom mjestu i samim time iznad (europskog OECD prosjeka). 2000. godine Njemačka je zauzela tek 18-to mjesto.

Međutim, usprkos poboljšanju, saveznoj ministrici obitelji, Manueli Schwesig, to ipak nije dovoljno. „Mnoge žene još uvijek stoje pred izborom – ili posao ili obitelj. Nažalost, imati i jedno i drugo još uvijek nije nešto što se podrazumijeva samo po sebi“, naglasila je Schwesig u razgovoru za Deutsche Welle. Njezino ministarstvo trenutno radi na planovima i novim konceptima, no njih neće biti jednostavno prenijeti u djelo obzirom na veliki otpor u redovima koalicijskog partnera. Tako da se u svakom slučaju može očekivati da će Njemačka još neko vrijeme zaostajati za svojim skandinavskim susjedama.

Još uvijek nismo na cilju

„Mnogo toga se doduše promijenilo i poboljšalo no primjerice ako se pogledaju mjesečne plaće, tada o jednakosti još uvijek ne može biti govora. Razlike trenutno leže za oko 16 posto. Na vrhu ljestvice se po ovom pitanju nalazi Irska. Isto tako, ako se pogledaju postoci pri radu na puno radno vrijeme, tada se može vidjeti da u Njemačkoj kod sveukupnog broja zaposlenih žena taj broj iznosi svega 62 posto. Time je Njemačka ispod prosjeka. Na vrhu europske ljestvice su ovdje Slovačka i Mađarska – tamo čak 94 posto žena radi puno radno vrijeme“, kaže Justenhoven.

Posebno je problematično polje tipičnih „muških zanimanja“. Ovdje se žene zapošljavaju samo ukoliko postoje propisane kvote. A slično je i ako se pogledaju tzv. vodeća radna mjesta. Žene koje se nalaze na čelima velikih poduzeća velika su rijetkost i često gotovo da ih uopće niti nema. Najnoviji podaci čak pokazuju da je udio žena na ovim pozicijama u 2013. godini smanjen – s osam na šest posto. „Stoga nam je potreban zakon koji će ubuduće ženama omogućiti pristup vodećim pozicijama. Potrebno nam je uvođenje takozvanih kvota i to 30 posto u kontrolnim vijećima“, rekla je savezna ministrica Schwesig.

Žene s migracijskom pozadinom

U Njemačkoj su u posebno teškoj situaciji žene s migracijskom pozadinom. Birokratske prepreke otežavaju priznavanje diploma iz domovine, slabo poznavanje njemačkog jezika te manjak podrške u obiteljima, glavni su razlozi zašto one tek uz velike napore ili rijetko uspiju doći do zaposlenja svojim zanimanjima. „Imamo slučajeve kada žene koje već 20 godina žive u Njemačkoj, a imaju završen neki studij matematike ili informatike, se usprkos tome nisu uspjele probiti do radnog tržišta. One umjesto toga ostaju kod kuće toliko dugo dok njihova djeca ne odrastu. No, kasnije je često prekasno za bilo kakav početak“, navodi Jutta Lutz-Kadereit iz Ženskog centra u Bonnu.

Potrebna promjena razmišljanja u društvu uopće

Prema njezinom mišljenju za promjene je potrebna promjena razmišljanja u širokim društvenim krugovima. „Usprkos naporima politike i gospodarstva da ženama ponudi mogućnosti i okvire unutar kojih će moći ujediniti obitelj i posao, potrebno je više otvorenosti u društvu uopće. Primjerice, u Švedskoj ili Francuskoj je sasvim razumljivo da žene rade“, kaže Lutz-Kadereit.

Njezino mišljenje dijeli i sociologinja Jutta Allmendinger. „Potrebno je mnogo većih promjena nego do sada. U međuvremenu smo shvatili da muškarac ne mora biti jedini koji se brine za cijelu obitelj. No, isto tako, u međuvremenu smo razvili model prema kojem muškarac radi puno, a žena tek pola radnog vremena. No, to ne odgovora željama žena kao niti njihovim financijskim potrebama“, zaključuje Allmendinger.

Auori: Rayna Breuer / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić