Stubovi razmješteni i na svakih nekoliko metara drže zategnutu bodljikavu žicu. Iz daljine su jedva primjetni u valovitom pijesku, među kaktusima i pustinjskim rastinjem. Treba dobro napregnuti oči pa vidjeti da je žičana ograda tu i tamo popravljana. Odaje je svježi metalni sjaj. Ojačanje ograde ne smeta Džimu Čiltonu da sa svojih 77 godina i trbuščićem prođe ispod ograde. Ne treba više od minut da se provuče iz SAD u Meksiko ili obratno. Svoj kaubojski šešir ostavlja na jednom od stubova, ali kolt ostaje za pojasom.

Precizne brojke ne postoje, ali se pretpostavlja da hiljade ljudi svake godine prođu ispod, iznad ili kroz ogradu. Za njima ostaju plastične flaše i drugo smeće. Desi se da Čiltonove krave odlutaju, progutaju smeće i bolno uginu. Desi se da krave kroz rupu u ogradi odu u Meksiko. „U međuvremenu je glavni posao mojih kauboja da popravljaju ogradu."

Nema više, priča nam Džim, toliko običnog svijeta koji ilegalno ulazi iz Meksika i ide preko njegove zemlje. Zato ima krijumčara droge iz kartela Sinaloa, jedne od najbrutalnijih kriminalnih organizacija svijeta. „Za normalne ljude u potrazi za poslom je prelazak granice postao previše opasan", kaže kauboj Džim. Kartel i njih prisiljava da prenose drogu. Džim pokazuje fotografije žbunja, po kojem je razbacan ženski veš. „To su trofeji zločinaca nakon što siluju svoje žrtve, nekada danima." Ledeno plave oči se onda stežu, a glas postaje ogorčen: „Nije fer ovo što se dešava u mojoj zemlji, u Americi."

Od 1987. ovaj čovjek sa četiri stalno zaposlena kauboja održava svoj ranč na 20.000 hektara. To odgovara veličini 28.000 fudbalskih igrališta i veliki je posjed čak i za američke prilike. Od toga 800 hektara pripada njemu i supruzi Sju, ostatak iznajmljuju od države. To je uobičajeno u ovom dijelu Arizone. Ima krdo od hiljadu krava. Džim je ranije bio investicioni bankar, ima i diplomu političkih nauka, a danas najviše novca zarađuje prodajom teladi.

Meksička granica samo 16 km od američkog ranča

Džim Čilton je tek navršio pedeset godina kada je odlučio da batali stari život i nastavi porodičnu tradiciju. Goveda se gaje kroz pet generacija. Njegovi preci su 1888. dotjerali prva krda u Arizonu. Izbor je pao na ovu zemlju 110 kilometara jugoistočno od Taksona jer ona obiluje izvorima vode. „Voda je najvažnija za uzgoj krava", kaže Džim. Tada, prije tri decenije, nije uopšte razmišljao o činjenici da je meksička granica samo 16 kilometara udaljena od ranča, a njegova zemlja naslonjena na samu granicu u dužini od osam kilometara. Danas mu je blizina granice kao sudbina.

„Od početka je bilo Meksikanaca koji su prelazili granicu da bi radili u SAD. To nam nije smetalo. Kada bismo ih sreli, davali bismo im vodu i objašnjavali gdje su sve bunari na našoj zemlji", kaže stari kauboj. Ljetnih mjeseci ovdje bude i više od 40 stepeni. Džim i supruga Sju uglas ponavljaju: „Nećemo valjda dozvoliti da neko umre na našoj zemlji." Oboje redovno idu u katoličku crkvu, 74-godišnja Sju čak diriguje crkvenim horom. Kod dvadesetak pojilica za goveda napravio je male česme sa kojih mogu da piju i ljudi. Ali to ne znači da je oduševljen situacijom.

„Tražili smo da se izgradi zid mnogo prije nego što je to rekao Donald Tramp", kaže Čilton. Sve više njegovih susjeda odustalo je od svojih rančeva. Ne vjeruju da će se išta promijeniti, da će konačno duž granice biti napravljeni dobri putevi, da će biti aktivirane stražarnice da ne bi trajalo tri ili četiri sata dok snage reda ne dođu kada ih neko pozove ili kada kamere za nadzor snime kolone ljudi sa teškim tovarom i kalašnjikovima u rukama kako idu preko farmerskih posjeda. Ne, susjedi nisu htjeli da čekaju da se nešto promijeni. Prodavali su posjede u bescijenje, najčešće države jer privatna lica nisu bila spremna na rizik.

Saradnici kartela droge bolje opremljeni nego američki graničari 

Zamjeriti se švercerima droge opasno je po život. Dvojica prijatelja su, priča Džim, ubijena kada su prijavili da su pronašli drogu na posjedu. On sam je jedno vrijeme napustio ranč, nakon što je naišao na grupu krijumčara i pozvao policiju. „Nisam morao da koristim oružje, ali dobro znam zašto uvijek sa sobom nosim barem jedan pištolj."

Krajolik je nepregledan, kanjoni nude zaklon švercerima sa teškim ruksacima u kojime bude po 30 kilograma marihuane, kokaina ili heroina. Uz to je, kaže Džim, kartel svuda uz graničnu ogradu postavio straže, koje modernom opremom nadgledaju područje i upozoravaju kolege. Jednom je, priča, slučajno naletio na jednog od stražara narko-bande. Taj je bežeći ispustio svoj satelitski telefon. „Bio je vrijedan preko 2.500 dolara. Pa oni su bolje opremljeni nego naši graničari." Ubijeđen je da je ostavljen na milost i nemilost brutalnom kartelu Sinaloa. „Osjećam se kao da sam na okupiranoj teritoriji."

Decenijama su Čiltonovi bili demokrate. Poslije studija je Džim čak radio za demokratskog senatora Karla Hajdena. Ove godine, međutim, njihovi glasovi otići će Donaldu Trampu. „Ne mislimo da je sve što kaže ili radi dobro. Ali bar će se pobrinuti za naše probleme. Vašington Hilari Klinton je od nas davno digao ruke."