Morski povjetarac, jako sunce i topla klima učinili su brda na Crnom moru omiljenom destinacijom za bogate Ruse. U živopisnom pejzažu sa panorama-pogledom u blizini Gelendžika nalazi se i "Putinova palata".

Ruski opozicioni aktivista Aleksej Navaljni, koji se nakon trovanja i povratka sa liječenja u Njemačkoj nalazi u ruskom zatvoru, učinio je u jednom od svojih istraživačkih video-zapisa Putinovu palatu i imanje svjetski poznatom. U proteklih nekoliko decenija na ovim prostorima otvaraju se jedna vinarija za drugom - za multimilionere i milijardere iz neposredne blizine Kremlja ovaj "hobi" je ujedno i statusni simbol.

„Od svega što sam tamo vidio, zanimalo me je samo jedno – vinarstvo", rekao je Vladimir Putin u januaru 2021. tokom TV programa sa studentima. On je ujedno podvukao da nema nikakve veze sa tom "palatom".

No, on je u toj emisiji priznao da ga je impresioniralo susjedno imanje poznate ruske vinarske kuće Abrau Durso. Glavni akcionar dugogodišnje kompanije je njegov prijatelj i savjetnik Boris Titov koji je i ombudsman za rusku privredu.

- pročitajte i ovo:  Putinovo staro vino u novim bačvama

Samo najbolje iz Evrope

Titovu nikakav novac nije preskup za vinarij, koju već godinama vodi njegov sin Pavel. Kako pokazuju carinski podaci ImportGeniusa, vodećeg svjetskog informacionog servisa za uvozno-izvozne branše, za pomenutu vinariju se nabavlja samo ono najbolje iz cijele Evrope. Rasad, bačve i oprema za proizvodnju dolaze od najboljih dobavljača iz Italije. Dizajnerske boce kompanije Saverglass nabavljaju se iz Francuske.

Prema pisanju medija, Putinov omiljeni brend je suho crno vino Usadba Divnomorskoe. Kako potvrđuju fotografije jelovnika, objavljene u medijima, posljednjih godina su na prijemima ovim vinom posluženi visoki državni gosti - poput Aleksandra Lukašenka i Xi Jinpinga.

Grožđe za Merlo (Merlot), kako je saznao Aleksej Navaljni, raste u neposrednoj blizini "Putinove palate" kod Gelendžika. Vinograde su prije desetak godina prvi zasadili vlasnici imanja Abrau Durso.

2019. je "Lazurnaju jagodu", firmu-kćerku kompanije Abrau Durso, koja je vlasnik vinarije i vinograda, preuzeo Genadij Timčenko, oligarh iz Putinovog užeg kruga. Učešće je imao i Vladimir Kolbin kojeg su mediji identifikovali kao sina Putinovog prijatelja iz djetinjstva.

Konsultantske usluge iz Italije

Uticajni i bogati vlasnici ne štede na proizvodnji vina. Angažovali su italijanskog enologa Mattea Colettija da nadgleda proizvodnju vina. Vladimir Putin mu je 2021. dao rusko državljanstvo. Uprkos sankcijama zbog ruskog rata protiv Ukrajine, specijalista iz Italije nastavlja da radi u Rusiji. Ali sada se i on suočava s problemima.

Na prijemima u Kremlju rusko vino se ne služi u bocama ruskih proizvođača, već u italijanskim dizajnerskim bocama brenda Vetri Speciali. Međutim, od početka ruske invazije na Ukrajinu ova kompanija ne radi sa Putinovim vinarima.

"Zapravo, sve ekonomske i finansijske transakcije sa Rusijom su zaustavljene, mi više ne isporučujemo svoje proizvode u Rusiju, čak ni u rusku vinariju 'Usadba Divnomorskoe'", rečeno je DW-u iz sjedišta kompanije Vetri Speciali u Trentu.

Čime začepiti boce?

Ali flaše nisu jedini problem za vinare iz Kremlja. Od ljeta prošle godine zabranjena je isporuka čepova iz EU u Rusiju. "U našoj proizvodnji koristimo prirodne nebijeljene čepove najbolje klase A. Za njihovu izradu prvo se sakupi kora pluta od hrasta starog najmanje 52 godine, a zatim se sortira po kvalitetu", napisali su na Instagramu, kratko prije napada Rusije na Ukrajinu, proizvođači vinskog podruma „Usadba Divnomorskoe". Flaše vina se zatvaraju "samo najboljim čepovima vodećih dobavljača".

Jedini problem je što su svi vodeći dobavljači u EU. "Od početka rata u Ukrajini, naša kompanija je potpuno prestala izvoziti u Rusiju i obustavila je sva ulaganja u zemlju”, rekao je za DW Corticeira Amorim iz Portugala, vodeći svjetski proizvođač čepova i predmeta od hrastovog pluta. Na Portugal otpada 70 posto svjetske proizvodnje pluta od hrasta, a slijedi Španija s udjelom od skoro deset posto.

Međutim, podaci sa carine pokazuju da "Abrau Durso" i "Usadba Divnomorskoe" koriste čepove od kompanije "Corticeira Amorim". Za proizvođače vina, koji žele da pripadaju premium kategoriji, prirodna pluta je bitna karakteristika, objasnio je za DW Utz Graafmann, izdavač poznate njemačke platforme Wein.Plus.

"To je tradicija. Tehnički, čep možete zamijeniti sintetičkim ili čepom na navoj. Ali proizvođači se često ne mogu na to odlučiti, jer se boje da će njihovo vino biti okarakterisano kao jeftino", kaže ovaj stručnjak.

Osim toga, prirodni čep je nezamjenjiv ako vino nakon sazrijevanja u buretu treba nastaviti da sazrijeva u boci. Konačno, visokokvalitetni prirodni čep osigurava ograničen, ali stalan protok kisika u bocu.

Obilazni put preko Turske

Prema carinskim podacima, koji se odnose na ImportGenius, od jula 2022. godine, kada je stupio na snagu embargo EU, "Abrau Durso" je nastavio da uvozi čepove portugalske kompanije "Corticeira Amorim", ali preko Turske. Pošiljalac carinskih deklaracija nije dobavljač Amorim Cork S.A., kao što je bio slučaj prije uvođenja sankcija, već turska logistička kompanija Mepline Lojistik, koja isporučuje robu iz Istanbula.

Za 2023. godinu još nema podataka o radu firme ImportGenius. Kompanija "Abrau Durso" ne odgovara na upite da li se sankcije i dalje zaobilaze - preko Turske. Nije moguće ni ostvariti kontakt sa "Usadba Divnomorskoe", jer njihova internetska stranica daje samo brojeve telefona trgovačke kuće "Abrau Durso".

Stoga DW nije mogao saznati kako vinari iz Kremlja žele riješiti svoje probleme, uzrokovane sankcijama EU, i da li te sankcije već utiču na kvalitet njihovih vina.

U međuvremenu, portugalska kompanija "Corticeira Amorim" kaže da ne zna ništa o isporukama u Rusiju preko Turske. "Obavijestili smo naše bivše kupce u Rusiji da im više ne želimo isporučivati čepove od pluta ​​zbog ruske invazije na Ukrajinu”, rekli su iz kompanije.

Što se tiče kontrole lanca snabdijevanja, biće razmotrene dodatne provjere kako bi se ublažio rizik zaobilaženja sankcija EU, s obzirom na informacije o isporukama preko Turske.

U slučaju kršenja sankcija, dobavljači se suočavaju sa kaznom do 10.000 eura. Evropska komisija je prošle godine predložila da se minimalna novčana kazna podigne na pet posto godišnjeg prometa kompanije i da se zaobilaženje sankcija proglasi kažnjivim prekršajem.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu