Žrtve Colonie Dignidad traže pravdu
6. juni 2019
Mnogi od njih su po prvi put u Njemačkoj, posjet Njemačkoj kod mnogih budi jake osjećaje. Na kraju krajeva se radi o zemlji u kojoj je sve počelo. Zemlji iz koje je osnivač sekte Paul Schäfer 1961. pobjegao u Čile kako bi izbjegao progon zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnika. I nakon toga u zabitom dijelu Čilea osnovao sektu Colonia Dignidad.
Za žrtve ove sekte je Njemačka i zemlja koja je godinama ignorirala vijesti koje su ukazivale na to da se ovdje događaju strašni zločini. Mnogi suradnici Paula Schäfera, koje je pravosuđe u Čileu pravomoćno osudilo, žive slobodno u Njemačkoj. Poput Hartmuta Hoppa, bivšeg liječnika sekte.
„Njemačka je moja domovina i to je povezano s mnogim osjećajima", kaže Astrid Tymm ( na naslovnoj slici u sredini), koja je rođena u zapadnonjemačkom Gronauu i sa sedam godina s majkom i braćom emigrirala u Čile u sektu Colonia Dignidad. Posljednjih dvanaest godina živi na jugu Čilea. Ovo je njezin prvi posjet Njemačkoj.
Ona je dio grupe od 14 žrtava Colonie Digninad koja je posljednjih dana boravila u Njemačkoj i obišla mnoga povijesna mjesta poput bivšeg koncentracijskog logora Sachsenhausen ili kuću u kojoj je održana konferencija Wannsee. Put su organizirali Elke Gryglewski, zamjenica direktora Muzeja konferencije Wannsee i Jens-Christian Wagner, direktor Zaklade spomen-parkova Donje Saske. Sve skupa je financiralo ministarstvo vanjskih poslova. Ovaj posjet bi trebao pogurati i projekt izgradnje spomen područja na mjestu gdje je nekad stajala Colonia Dignidad, koja se sada zove Villa Baviera. „Kada žrtve posjećuju ostala spomen područja, sakupljaju iskustva koja im mogu pomoći da definiraju vlastite potrebe", kaže Gryglewski.
„Ukrali su mi djetinjstvo"
Priče nekadašnjih članova sekte Colonia Dignidad svjedoče o brutalnom sustavu vladavine i iskorištavanja koji je trajao četiri desetljeća. Robovlasnički odnosi, batinanja, mučenja, zloupotreba lijekova, seksualno zlostavljanje maloljetnika i nezakonite adaptacije. Sve je to trajalo do devedesetih godina prošlog stoljeća kada su zlodjela izišla na vidjelo dana a vođa sekte Paul Schäfer je bio prisiljen napustiti Čile. No nakon uhićenja u Argentini izručen je Čileu gdje je 2010. i umro u zatvoru.
„Ukrali su mi djetinjstvo koje je ostalo u Njemačkoj. Razdvajanje obitelji je bilo okrutno. Izgubila sam svoj identitet, svoje ‚ja'", svjedoči Astrid Tym na španjolskom s još uvijek čujnim njemačkim naglaskom. 46-godišnji Rafael Labrin ( na naslovnoj slici lijevo) je rođen u Čileu ali perfektno govori njemački. „Ja sam rođen u Coloniji DIgnidad. Moja majka je bila siromašna i rekli su joj da sam bolestan i da ću umrijeti ako me odvede kući. Tako sam ostao, učio njemački a kad je moja majka godinama kasnije pitala za mene, rekli su joj da sam umro", govori Labrin za DW. Labrina je posvojio jedan par unutar sekte, dali su mu ime Dieter Scholz. Labrin svjedoči o tome kako je morao raditi kao dijete, da mu je kičma oštećena. Sa 14 godina je napustio sektu i pronašao svoju majku. „Mi očekujemo obeštećenje. Ona što nam je ponuđeno, nije ono što očekujemo", kaže i ukazuje na nedavno obećanih 10.000 eura odštete za svaku žrtvu.
Spomenik za sve pogođene
Žrtve trenutno raspravljaju o tome kako bi spomenik mogao izgledati. Za Astrid Tymm je važno da i oni koji danas žive u Villi Bavieri i dio su turističkog folklornog parka shvate patnje žrtava koje su tamo živjele.
No isto tako je važno, kako kaže, da oni koji su ovdje izgubili prijatelje ili rodbinu, imaju gdje upaliti svijeću. Time ukazuje i na žrtve režima Augusta Pinocheta koje su bile mučene i ubijane na području Colonie Dignidad.
„Jasno je da je jednom ovakvom spomen-području potrebna neovisna uprava koja poštuje patnje i životne priče svih grupa žrtava", kaže Elke Gryglewski. Ona će na temelju posjeta i iskustava sa žrtvama načiniti izvješće koje će biti dostupno svima onima koji ovoga puta nisu mogli doći u Njemačku .
U rujnu bi se predstavnici svih grupa žrtva trebali naći i razgovarati o mogućem budućem konceptu za spomen-područje Colonia Dignidad.