Žuti prsluci strogo zabranjeni. Ne smiju se nositi, a sada se ne smiju ni prodavati. Jer žuta je unazad nekoliko dana i u Egiptu postala boja protesta, demonstracija i pobune. Pokret "gilets jaunes", "Žuti prsluci", čiji se članovi u Francuskoj suprotstavljaju planovima predsjednika Macrona za povećanje poreza, mogao bi i Egipćane dovesti u protestno raspoloženje.

U svakom slučaju, vlasti ove sjevernoafričke zemlje su iz predostrožnost poslale svoje policajce na ulice - iako se oni u početku zaustavljaju kod onih koji zarađuju prodajom radne odjeće, a ne samo žutih sigurnosnim prsluka, koji se i u Egiptu oblače pri vršenju opasnijih poslova, a posebno u saobraćaju.

Policajci su od njih tražili da prestanu sa prodajom žutih prsluka, kako su u razgovoru za Al-Jazeeru početkom sedmice kazali prodavci iz Kaira i Aleksandrije. "Kada smo ih pitali zašto, oni su odgovorili da su to naređenja." Jedan drugi prodavac je rekao da se vlada boji ponovnog zaživljavanja protesta poput onih iz 2011., inspirisanim scenama iz Francuske.

"Francuska se promijenila "

U arapskim medijima se protesti francuskih Žutih prsluka pažljivo prate. Doduše, njihove pristalice ograničile su se na socijalne zahtjeve, navodi londonski Al-Araby al-Jadeed. Ovaj prilično liberalni list jasno pokazuje svoje simpatije prema demonstrantima, ali u vezi uticaja protesta primjećuje: "Francuska se promijenila, a i u ostatku Evrope bi to moglo uslijediti".

Egipatske novine, koje su pod kontrolom države, strahuju za sopstvenu zemlju i kritički komentiraju proteste u Francuskoj. Njih podstiču "tajne sile", pišu novinari lista Al-Ahram. Poruka je jasna: kao sada u Francuskoj, tako su i ustanci u Egiptu 2011. godine bili djelo stranih sabotera. Stoga je legitimitet tadašnjeg ustanka sumnjiv , neizgovoreni je zaključak tog lista.

Socijalni zahtjevi sa eksplozivnom političkom moći 

Egipatske vlasti su, uglavnom iz jednog razloga, alarmirane zbog protesta u Francuskoj, kaže egipatski politolog Ammar Ali Hassan u intervjuu za DW. Oba pokreta - kako Žuti prsluci u Francuskoj, tako i onaj iz 2011. u Egiptu – nastali su izvan tradicionalnih političkih organizacija, kaže on.  Ali Hassan tu vidi više paralela. „Nijedan od njih nema čvrsto identificirano vodstvo. I oba postavljaju najprije samo socijalne i političke zahtjeve, a potom dalje zahtjeve, kao što je onaj o ostavci predsjednika: Mubaraka 2011. i Macrona 2018.” Oba su, ističe on još, počela mirno, a onda su postala nasilna.

S druge strane, barem neki od francuskih demonstranata se zauzvrat sjećaju arapske godine protesta 2011. "Narod želi rušenje vlade", glasi jedan grafit na zidu u Parizu, napisan na arapskom jeziku. Iza ove parole su se 2011. okupili demonstranti u raznim arapskim zemljama.

Uloga Muslimanske braće

Egipatski list „Al-Masry al-youm" ide još jedan korak dalje: on sumnja da pokret Muslimanska braća, koji se u Egiptu smatraju teroristima, stoji iza demonstracija u Francuskoj. Muslimanska braća, navodi ovaj list, žele pokrenuti "Evropsko proljeće", slično "Arapskom proljeću" iz 2011. godine.

U stvari, Muslimanska braća nisu mirovala, kaže politički analitičar Ali Hassan: "Ona su francuskim demonstracijama pokušala inspirirati Egipćane na nove proteste u Egiptu". Pri tome su se prvenstveno usredotočili na rastuće cijene.

Taj pokušaj bio je neuspješan. No, to pokazuje koliko su u sumnji usko povezana društvena i politička pitanja. Socijalni zahtjevi, kao što se to prikazalo 2011. godine, brzo se mogu pretvoriti u radikalnu političku agendu.

Protesti u Tunisu, Jordanu i Iraku

Taj korak su već napravili demonstranti u Tunisu. Oni su odjeveni, ne u žute, već u crvene prsluke, sredinom ove sedmice pozvali na okupljanja u Tunisu. Njihovo nezadovoljstvo usmjereno je protiv visokih troškova života - ali ne samo protiv toga. Demonstranti se također pozivaju na nezaposlenost, korupciju i neučinkovitost vlasti: "Mi smo griupa mladih Tunižana koji se protive manjku vjerodostojnosti i nedostatku ideja političke klase", izjavio je jedan mladi demonstrant za tv-kanal "Sky News Arabyia".

Također, u južnoiračkoj Basri, koja već mjesecima slovi za mjesto rastućih socijalnih protesta, demonstranti već nekoliko dana oblače žute prsluke. Kao i Tunižani, oni se protive korupciji i pogoršanju usluga gradskih službi i zahtijevaju više mogućnosti za zapošljavanje. I u Jordanu su održani protesti.

Zahtjevi arapskih demonstranata mogu nalikovati francuskim, pojašnjava politolog Ali Hassan. Međutim, državne reakcije, ističe on, temeljno se razlikuju: "Uprkos svom nasilju koje je koristila francuska policija, nije bilo pucnjave, nisu bili ubijani demonstranti. Oni koji su uhapšeni ubrzo su pušteni na slobodu, niko od njih bez sudskog procesa nije dalje zadržan u pritvoru, nitko od njih se ne nalazi u pritvoru bez presude, a pogotovo ne ostaje mjesecima ili godinama u zatvoru." Također, francuska vlada je brzo tražila dijalog sa demonstrantima, kaže on i zaključuje: "Arapske vlade su se pak, s druge strane, pokazale kao arogantne i brutalne".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android