Napraviti što manje grešaka, ne privući negativnu pažnju, kreirati pozitivan imidž – to su lajtmotivi prvih nekoliko mjeseci nove italijanske vlade na čelu sa Giorgiom Meloni. Ili, kako kaže bolonjska politikologinja Sofia Ventura: "Bilo je to stotinu pomalo bezbojnih dana." Do sada, nastavlja Ventura, Meloni nije pokrenula nijednu "istinski relevantnu inicijativu". Prvu fazu njene vladavine karakteriše briga premijerke da se na međunarodnom planu predstavi kao pouzdana šefica vlade i na taj način svojim kritičarima ne dadne osnova za napad.

Pred izbore u septembru, njemački magazin "Stern" je ispod slike sa italijanskom premijerkom Meloni stavio naslov "Najopasnija žena u Evropi". Čini se da je otklanjanje strahova prema njoj važno ovoj 46-godišnjakinji. Ali, prva evropska šefica vlade, koja je svoju političku karijeru započela u neofašističkoj stranci, do sada nije odstupila od svojih političkih principa.

Porodični ton

Meloni je pristupačna i nema nastup à la Donald Trump ili Jair Bolsonaro, već se inscenira kao žena koja se brine i kojoj je stalo do njene zemlje. "Giorgijine bilješke" naziv je video podcasta u kojem je premijerka u kontaktu i na „ti" sa narodom od kada je preuzela ovu dužnost. Ona je ljubazna i uvijek sa svojom ličnom bilježnicom u ruci. Na koricama sveske djevojačkim, izrezanim i zaljepljenim slovima ispisano je "Giorgia". Meloni je u poznatom maniru i tonu rekla da joj uopšte nije problem "da svoje odluke objasni ljudima koje predstavlja". Zato je odlučila da otvori svoju svesku i progovori o radu svoje vlade.

Uprkos takvim gestima, politikologinja Sofia Ventura kaže da niko ne smije zaboraviti iz kojeg političkog spektra Meloni dolazi. „Prerano je suditi o njoj kao o šefici vlade". I dalje važi da "Giorgija (Đorđija) Meloni nema liberalnu političku kulturu i u to nema sumnje." Ono što je još više zabrinjavajuće je da njenoj vladi nedostaje "kompetentnost i projekat za oporavak zemlje", upozorava Ventura.

Prema riječima ove profesorice iz Bolonje, zabrinjavajuća je i mogućnost ustavne reforme u Italiji, koja bi kulturološki promijenila državu.

Meloni je najavila da od Italije želi napraviti prezidijalnu republiku (op. red.: izjednačiti funkcije predsjednika i premijera) i skoncentrisati više političke moći u jednoj ruci. To je stari projekat, koji leži na srcu italijanskoj desnici. Osim toga, tu je i poreska politika, kojom bi se pored građana sa niskim primanjima i slobodnjaka rasteretila i mala preduzeća - kao ustupak desničarskoj glasačkoj bazi. Meloni postupno ukida socijalnu pomoć građanima, a u oblasti migracijske politike njena vlada je donijela nekoliko uredbi kako bi otežala rad nevladinih organizacija, koje spašavaju izbjeglice na Mediteranu. Jedan od najpoznatijih intelektualaca italijanske ljevice, profesor filozofije Michele Prospero, kaže: „Još gore od konkretnih odluka je to kako vlada pokušava kulturološki promijeniti zemlju. Na primjer - kada Meloni, kao šefica vlade, zastupa tezu da je njena neofašistička stranka MSI bila stub italijanske demokratije. Ili kada čovjeka, kao što je Ignazio La Russa, koji se ponosi Musolinijevom statuom u svojoj dnevnoj sobi, imenuje za predsjednika Senata. Prospero smatra da su to političke poruke koje signaliziraju kako se  "tradicija ne poriče".

Vanjsko-politički neprimjetan

U vladi se doduše odluke ne donose autoritarno. „Ali ličnosti poput Ignazia La Russa šalju signal da predstavnici institucija od sada garantuju da je identitet referentna tačka", kaže Prospero. Prema riječima ovog filozofa i ljevičara dio ovog kulturnog zaokreta je i to što Meloni razbija ilegalne „rave-žurke" (ekstatične zabave sa tehno i elektronskom muzikom), dok u isto vrijeme dozvoljava marševe starih fašista i neofašista.

Meloni je do sada djelovala uglavnom neprimjetno i kooperativno u vanjskoj i evropskoj politici - uključujući podršku Ukrajini. Rim takođe predano traži dijalog sa Briselom o budžetskoj politici. Italija zavisi od milijardi, koje joj je Evropska unija obećala iz fonda za pomoć nakon epidemije korona virusa.

I dalje daleko najjača politička snaga

Sa svojim političkim stilom Meloni je u startnoj fazi imala uspjeha kod stanovništva Italije. Prema istraživanju objavljenom prije nekoliko dana, 53 posto Italijana kaže da je njena vlada ispunila ili čak nadmašila očekivanja. Njena stranka Fratelli d'Italia (Braća Italije), nakon sedmica uzlaznog trenda, pretrpjela je sada gubitak popularnosti zbog spora oko rastućih cijena benzina.

Ipak, ova desničarska stranka ostaje daleko najjača snaga u Italiji sa preko 30 posto više glasova od druge po glasovima najjače partije u zemlji. Zanimljivo je i to da je u desničarskoj koaliciji uglavnom mirno. Čak i politički alfa mužjaci Matteo Salvini i Silvio Berlusconi do sada nisu rasplamsavali skoro nikakve rasprave i svađe. Po svemu sudeći Giorgia Meloni, koja je spolja pristupačna i društvena, svoju vladajuću koaliciju iznutra vodi gvozdenom rukom.

ARD-Tagesschau/jr

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu