Bauk se širi svijetom - bauk koronavirusa. Od straha od virusa sve veći broj zemalja se izolira. Svako je sam sebi najpreči. 20 država širom svijeta već je proglasilo vanredno stanje ili katastrofu. Vrijednost akcija na berzama i dalje pada, ljudi gomilaju zalihe hrane. Naš svijet, naša stvarnost i život tako su deformirani da se ne mogu prepoznati. Dugujemo sebi dva pitanja: Kako se to moglo dogoditi? I šta se uopće dogodilo?

Pogled unazad: Prije tačno 100 dana, 8. decembra 2019, potvrđen je prvi slučaj zaraze koronavirusom u kineskoj metropoli Vuhan. Komunistička zemlja je sedmicama držala u tajnosti vrlo zaraznu, virusnu bolest sličnu SARS-u, sve dok centralna vlada u Pekingu, gotovo preko noći, nije počela provoditi drastične mjere. Nekoliko višemilionskih gradova je izolovano i uvedena zabrana izlaska odnono policijski sat. Svi letovi, cestovne i željezničke veze s provincijom Hubei od tada su prekinuti.

Kineski déjà vu

Ono što smo mi u Evropi prije dva mjeseca slušali da se dešava u Kini i što zasigurno nismo smatrali proporcionalnim i adekvatnim odgovorom, sada se događa upravo na našem pragu: Škole i ustanove, koje nisu sistemski relevantne, postepeno se zatvaraju. Kulturni i sportski život je zaustavljen. Neophodnih medicinskih uređaja poput zaštitnih odijela i maski također je sve manje u Njemačkoj. I ono što smo naučili od Kine: ograničenja postaju sve veća a mjere strožije.

Virolozi kažu da SARS-CoV-2 nije opasniji od godišnjeg talasa gripe. Ali globalna zajednica mnogo osjetljivije reagira na ovaj potencijalno fatalni patogen. Je li to zato što je prvi slučaj pronađen u komunističkoj Kini i što je čuvan u tajnosti? Ili zato što je to nešto novo i nepoznato a neznanje potiče strah?

Nepovratna globalizacija

Živimo u potpuno drugom svijetu nego prethodna generacija. I pored geografske udaljenosti povećava se međudržavna i međuljudska ovisnost. Mi to jednostavno zovemo globalizacija. Ovaj trend je nepovratan. Možemo stići u svaki kutak svijeta u roku od 24 sata, a s nama i ne tako simpatične bakterije i virusi.

Kod ovakvog izbijanja pandemije potrebna je globalna reakcija. Razmjena informacija i zaštitnih mjera mora se međunarodno usaglašavati i osmisliti kao cjelina kako bi imala pravi efekt. Oni koji rade samo za sebe, promašiće cilj.

Odricanje kao vrlina

Svaljivati na nekoga krivicu i odgovornost za katastrofu ne pomaže u borbi protiv bolesti. Ne pomaže ni traženje krivca za ekonomski pad koji je sada neizbježan. Sada je vrijeme da svi preuzmu osobnu odgovornost za društvo, kako ne bi ugrozili opće dobro. Odricanje je također neophodna vrlina kako bi se normalnost što prije mogla vratiti.

U ovom kritičnom trenutku od nas se traži da svi skupa djelujemo. Svi moramo vući konopac u jednom pravcu, izbjegavati nepotrebne društvene kontakte i nastaviti redovno prati ruke. To je jedini način na koji možemo djelovati kako bi skratili vrijeme u kojem moramo živjeti sa ograničenjima. Virusi mutiraju kako bi preživjeli. Homo sapiens je u evolutivnom smislu očito superiorniji ali ostaje genetski konstantan. Ako odnesemo pobjedu nad ovom bolešću, to će biti zbog našeg odbrambenog mehanizma i našeg razuma i pameti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android