35 hektara površine u Ulici linoleum zauzimaju zgrade poduzeća koje već više od stoljeća proizvodi podnu oblogu po kojoj je ulica dobila ime. Neke proizvodne dvorane, koje su izgrađene u godinama kad je pokrenuta proizvodnja, još uvijek tu stoje - crvena cigla, uzidani dimnjaci, uski prolazi. Upravna zgrada je izgrađena u 1970-im godinama. U hodniku ispred ureda direktora tvornice Olafa Meika, vise uokvireni stari uzorci linoleuma - fini, orijentalni ornamenti u tamnim bojama. "Upravo u dvadesetim godinama se pokušavalo imitirati orijentalne tepihe, da se i malom korisniku pruži dojam da ima nešto luksuzno u kući. To je ručni, veoma komplicirani rad, koji danas nitko više ne može platiti. Ne uklapa se u industrijsku proizvodnju, kakvu danas prakticiramo. To je bila klasična manufaktura", navodi Meik. 

Postavlja se u školama, bolnicama,... zbog antibakterijskog svojstva

Ispred tvornice se može osjetiti tipični miris, koji je poznat svakome tko je već jednom radio bilo što s linoleumom. Oksidacijski proces lanenog ulja. Sastojci iz kojih se proizvodi linoleum su prirodne i obnovljive sirovine, naglašava Meik: juta iz Indije, Bangladeša ili Pakistana, smola iz Azije, laneno ulje iz Kazahstana i Ukrajine.

"Iz Njemačke se opskrbljujemo piljevinom i vapnencem. Prije je u Delmenhorstu još postojala tvornica jute, odakle smo dobivali jutu. Ali danas ju dobavljamo iz Azije. U tu masu se stavljaju određene boje, i na koncu se ta mješavina stavlja na takozvani kalandarski valjak, gdje se izravnava", pojašnjava Meik, stojeći na rubu 50 metara duge produkcijske trake. Linoleum, koji tu izlazi u toplim žutim bojama se zatim okomito povlači prema gore. Prije su se te podne obloge proizvodile samo u tamnim bojama - u sivoj, crnoj, smeđoj. Danas je moguće umiješati sve boje.

"Potreban je pritisak od 40 tona kako bismo poslije izvukli debljinu od dva, dva i pol, ili četiri milimetra", pojašnjava direktor tvornice, dok se iza njega čuje buka strojeva. "Linoleum se većinom postavlja u školama, vrtićima, bolnicama, staračkim domovima, sportskim dvoranama, liječničkim ordinacijama, jer ima svojstvo da djeluje antibakterijski. Nitko ne zna zašto, ali je činjenica da je manje klica."

Nekad noćna mora, a danas ponovno u modi

Delmenhorst je jedini grad u Njemačkoj, koji ima Ulicu linoleum i to ne bez razloga. Na području grada su nekada radile tri tvornice koje su se 1926. ujedinile u Njemačke pogone linoleuma, skraćeno DLW. Danas je Delmenhorst jedina lokacija u Njemačkoj gdje se proizvodi linoleum. Pogon u Delmenhorstu zapošljava 430 do 450 radnika, godišnji promet iznosti oko 100 milijuna eura.

1950-ih i 60-ih godina su plastične podne obloge, poput PVC-a, linoleum gotovo potpuno bile izgurale s tržišta. Održavanje linoleuma je naime bilo povezano s dosta ribanja i glancanja, što je bila noćna mora svih kućanica i čistačica. "To je još razmišljanje djedova i baka. Mi smo površine oplemenili tako što ih lakiramo. Održavanje je postalo veoma lako. Može se isto tako očistiti i pomesti kao i plastične podne obloge. 'Glancanje' više nije potrebno", navodi Meik. Linoleum, koji za razliku od PVC-a ne sadrži za okoliš štetne sastojke, ponovno je u modi. Prodaja posljednjih godina sve više raste.

Autori: Godehard Weyerer / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić