Može li evropska vojna misija u Kongu, sa svojih 1500 vojnika, stvoriti mir i osigurati održavanje demokratskih izbora? I šta mogu da očekuju vojnici iz Njemačke, Francuske i drugih zemalja Evropske Unije u toj zemlji, veličine Zapadne Evrope.

Na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora. Ali to nije razlog da se dignu ruke od Konga i da se kaže: ostajemo kod kuće i prepuštamo Kongo svojoj sudbini. Tamo već desetljećima vlada diktatura, haos i teror. Najbrutalniji ratu istoriji Afrike službeno je okončan prije dvije godine. Od rata, gladi i bolesti život je izgubilo 4 miliona ljudi. Bivši gospodari rata sada su članovi privremene vlade, na čijem je čelu Joseph Kabila. Njihove paravojne trupe i dalje pljačkaju zemlkju i njene sirovine, kontroliraju granice, uvode za sve i svašta carine i izmišljaju nove poreze.

Odmetnuti pripadnici armija bore se jedni protiv drugih, vojnici gladuju, jer korumpirani generali prisvajaju humanitarnu pomoć, prodaju je i na taj način se bogate. Banditi u uniformi , mučenjem, silovanjima i masakrima, siju strah medju civilnim stanovništvom. Umjesto državnih struktura u Kongu je zavladala kradja i otimačina.

U takvoj situaciji UN je Evropsku Uniju zamolio da pritekne u pomoć. 17.000 plavih šljemova već je stacionirano u Kongu, kako bi zaustavili ovo ludilo. Kako znaju i umiju oni pokušavaju zaštititi civilno stanovništvo i zaustaviti pobješnjele bandite. Zadatku nadgledanja izbora oni ionako nisu dorasli.

U isčekivanju odluke u Berlinu, Parizu ili Briselu i preispitivanju šansi i rizika misije u Kongu, odgovorni moraju postaviti slijedeće pitanje. Da je EU odbila zahtjev UN-a za pomoć plavim šljemovima u Kongu, vojnici iz Maroka, Urugvaja, Bangladeša ili Nepala bili bi prepušteni sami sebi. A to bi išlo samo na ruku gospodarima rata, koji nemaju interesa za održavanje izbora i koji sjede u vladi. Oni bi na demokratskim izborima mogli samo izgubiti ono što su silom osvojili.

Naravno da 1500 evropskih vojnika ne mogu u nekoliko sedmica obaviti posao, koji nije uspjelo uraditi deset puta više UN-ovih vojnika iz cijelog svijeta. Naravno da je riječ o jednoj simboličnoj misiji. U pitanju je medjutim vjerodostojnost Evrope ne samo u Kongu već i u cijeloj Africi. Ako EU zaista ima interes za Afriku, onda 1.500 vojnika u relativno sigurnom glavnom gradu Kinšasi nije previše.