U avgustu 1999. Vladimir Putin imenovan je premijerom Ruske Federacije. Na prijelazu iz 1999. u 2000. godinu naslijedio je bolesnog predsjednika Borisa Jeljcina. Već prilikom preuzimanja dužnosti, Putin je izjavio da je Rusija bila i ostat će velika sila. U Europi su ga vidjeli više kao reformatora koji bi trebao reorganizirati haotičnu Rusiju burnih devedesetih.

U junu 2001. američki predsjednik George W. Bush nazvao je Putina "pouzdanim i direktnim" nakon njihovog sastanka na vrhu. Bush, šef države koja je vodeća sila NATO-a, rekao je da mu je „vidio dušu".

U septembru 2001. Vladimir Putin je tokom govora u Bundestagu ponudio Europi sigurnosno partnerstvo s Rusijom. Ulogu SAD-a kao vodeće zapadne sile je doveo u pitanje. Buduće članstvo Rusije u NATO-u i EU šef Kremlja nije isključio.

EU i Rusija u to vrijeme dogovaraju različite programe financiranja i suradnju. Teži se "strateškom partnerstvu". NATO otvara ured u Moskvi. Rusija osniva predstavništvo pri NATO-u u Bruxellesu. Posebno Vijeće NATO-Rusija raspravlja o strateškim pitanjima i također o skorom dobrovoljnom pristupanju država srednje i istočne Europe Savezu.

Kao jedna od glavnih isporučilaca nafte i plina u EU, Rusija dobro posluje s Europom. Njemački kancelar Gerhard Schröder Putina naziva "besprijekornim demokratom", unatoč već poznatom gušenju opozicije i slobode medija u Rusiji. Nakon svog mandata Schröder je dobio unosne poslove odnosno pozicije u državnim ruskim energetskim tvrtkama. 

Putinov zaokret

Godine 2006. na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu Vladimir Putin je inicirao promjenu. On se žalio što Zapad ne prihvaća Rusiju kao veliku silu. Širenje NATO-a opisao je kao kršenje dane riječi. Obećanja država NATO-a da se neće kretati prema granici Rusije se ignoriraju, rekao je. Međutim, Rusija je još 1997., u jednom sporazumu s NATO-om, pristala na proširenje.

Pa ipak, sporazumi o razoružanju bivaju raskinuti. Rusija oštro kritizira američku planiranu proturaketnu odbranu. Vladimir Putin je ljut nakon što je Ukrajini i Gruziji obećano da će se pridružiti zapadnom vojnom savezu na summitu NATO-a u aprilu 2008.

U avgustu 2008. Putin je Europljanima demonstrirao svoju vojnu moć. Intervenira u sukobu u Gruziji i nakon kratkog rata stavlja dijelove Južne Osetije i Abhazije pod rusku kontrolu. 

2013. godine Europska komisija još uvijek govori o stvaranju zajedničkog “ekonomskog i ljudskog prostora” od Lisabona do Vladivostoka s Putinovom Rusijom – kao dugoročnom vizijom.

Putinovi ratovi

Nakon protjerivanja porurskog predsjednika Ukrajine u proljeće 2014. i demokratske revolucije na Majdanu, ruski predsjednik Putin napada Ukrajinu. On pripaja Rusiji poluotok Krim kršeći međunarodno pravo i stavlja dijelove istočne Ukrajine s proruskim separatistima pod svoju kontrolu. Zapad reagira prvim sankcijama i pokušava posredovati. Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande posredovali su u Sporazumu iz Minska, koji je trebao dovesti do mira. To se nikada nije dogodilo, ali je "dalo vremena Ukrajini da ojača", kako je kasnije rekla kancelarka Merkel. 

Odnosi su se brzo pogoršali, ali je uvoz ruskih energenata nastavljen. Putin se u europskoj percepciji sve više pretvarao u autokratskog vladara. EU je 2021. govorila o “negativnoj spirali” u međusobnim odnosima.

U martu 2022., nedugo nakon velikog napada ruskih trupa na Ukrajinu, američki predsjednik Joe Bidenvidio je u Putinu nemilosrdnog "diktatora, ratnog zločinca, ubojicu". NATO od tada na Putinovu Rusiju gleda kao na “najveću prijetnju miru u Europi”, novog starog neprijatelja na Istoku Europe. EU je nametnula sveobuhvatne sankcije Rusiji i pokušava se odvojiti od opskrbe naftom i plinom što je prije moguće. Dvije godine nakon početka rata to joj još nije u potpunosti pošlo za rukom. Ruski tekući plin i dalje dolazi u Europu. Trgovina s Rusijom se smanjuje, ali mnoge europske tvrtke i dalje posluju u Rusiji.

Prehrambena, farmaceutska i hemijska industrija nisu pogođene sankcijama.

25 godina, nakon što je Putin preuzeo dužnost premijera Rusije, NATO se priprema za novu utrku u naoružanju. Suprotstavljanje ruskoj agresiji sada je glavni zadatak Sjeveroatlanskog vojnog aveza.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu