Atmosfera u Teheranu tog 4. novembra 1979. godine je bila usijana. "Smrt Americi!", skandirali su revoluciji odani demonstranti, od kojih je desetina krenula na zgradu američke ambasade i zarobila 66 američkih državljana.

Vašingtonsko zastupništvo, objasnio je kasnije iranski državni sekretar Sadegh Tabatabae je sklonište špijuna: "S obzirom da je dokazano da su ovi ljudi iz američke ambasade već nakon revolucije bili umiješani u mnoge nemire i čak ih i planirali, dolazi se do zaključka da se tamo ne nalazi diplomatski, već špijunski centar."

Pritisak Homeinija na Vašington

Ajatolah Homeini nije osudio demonstrante koji su okupirali ambasadu. On je znao da svakim danom tokom kojeg traje otmica, njegov autoritet i pritisak na Vašington rastu. S obzirom da su pregovori bili bezuspješni, tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter (Džimi Karter) vidio je samo jedan izlaz koji je, kako je i sam kasnije morao priznati, imao katastrofalne posljedice: "Nakon što se tim po mojoj naredbi povukao, dva helikoptera su se sudarila u iranskoj pustinji. Nije bilo ratnih dejstava ali na moje razočarenje, osam članova posade je smrtno stradalo, no mi nećemo odustati."

Reganov dogovor s Teheranom

Neuspjela akcija spašavanja dovela je do smanjenja Carterovoe popularnosti, tako da je u novembru 1980. godine za novog američkog predsjednika izabran Ronald Regan. Tog istog dana Karter je još jednom privukao pažnju javnosti.

On je u Frankfurtu dočekao uhapšene američke državljane koji su proveli 444 dana u zatočeništvu. Karter međutim nije znao da su Reganovi saradnici sa Homeinijevim službenicima postigli dogovor. Iran je dobio vojnu pomoć i oružje u zamjenu za odgađanje oslobađanja talaca nakon izbora. Zvanično je između Vašingtona i Teherana vladalo hladno doba.

Hatamijev dijalog kultura

Do poboljšanja odnosa došlo je tek 1997. godine kada je za iranskog predsjednika izabran Mohamed Khatami (Mohamed Khatami). Ovaj reformator izbjegavao je da kaže da su SAD "veliki satan". On je govorio o UN, dijalogu među kulturama.

Do novog zahlađenja odnosa došlo je dolaskom Georga Busha koji je 2002 godine Iran zajedno sa Irakom i Sjevernom Korejom označio kao "osovinu zla" . Ipak SAD su 2003. godine, kada je južnnoiranski grad Bam zahvatio zemljotres u kome je poginulo oko 30 hiljada ljudi, poslale 81 vojnika da pomognu. Američki vojnici su bili iznenađeni srdačnim prijemom na aerodromu u Iranu.

Približavanje Vašingtona i Teherana ipak je bila samo jedna epizoda. Odkada je postalo poznato da Iran pravi nove nuklearne reaktore SAD su toliko uznemirene da je predsjednik Bush u više navrata razmišljao o vojnoj ajkciji protiv islamske republike. Da li će diplomatija ipak pobijediti, to će pokazati budućnost. To će zavisiti svakako i od toga ko će biti novi američki predsjednik i da li će konzervativni iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad u junu naredne godine ponovo biti izabran.