Njemačka agencija DPA, tim povodom, donosi opširan reportažni tekst o dolasku prvih turskih ‚Gastarbeitera' u Njemačku: „Podrum ispod perona broj 11 na minhenskoj željezničkoj stanici. Tu su bili smješteni prvi 'Gastarbeiteri' iz Turske, Italije i Grčke, koji su vozovima dolazili u Njemačku u nadi da ih u toj zemlji – kako su tada govorili - očekuje raj. Danas je taj podrum napušteno i zaboravljeno mjesto koje se u međuvremenu nije mnogo promjenilo. Bilo je potrebno oko 70 sati da se vozom iz Istanbula svojedobno stigne u München. Mnogi su po dolasku bili iscrpljeni i šokirani. 'Pomislila sam da će nas dočekati u nekoj sali, uz muziku…', prisjeća se danas jedna Turkinja: ‚umjesto toga, sjedili smo na hladnim klupama i čekali, da bi nam u ruku potom gurnuli papir na kojem se nalazio ugovor o radu u nekom gradu negdje u Njemačkoj…'. U periodu od 1961. do 1973. godine u Turskoj se za posao u Njemačkoj prijavilo blizu 2,7 miliona ljudi. No, samo njih oko 700.000 je ostalo. Više od polovice se tada vratilo nazad u Tursku. Danas u Njemačkoj živi oko tri miliona osoba turskog porijekla.

Njemački list „Mittelbayerische Zeitung“ o turskim ‚Gastarbeiterima' piše:

„Kada političari u Njemačkoj govore o neuspjeloj integraciji stranih državljana, onda je povod uglavnom taj što u ovoj zemlji već decenijama nije postojala stvarna integraciona politika. Na to implicira i sama riječ ‚Gastarbeiter' – dakle, otprilike kao neko ko je ‚gostujući radnik'. Političari u Njemačkoj su svojedobno govorili: mi nismo useljenička zemlja. Radite, i onda nestanite. Neko ko privremeno dolazi u Njemačku, taj ne mora biti integriran u njemačko društvo. No, veliki broj Turaka je ipak ostao u Njemačkoj. Pored ostalog, i zato što im njihovi šefovi nisu dopuštali da odu, zatim jer su i oni sami u međuvremenu postali dobri poduzetnici, ali i zato što je Savezna Republika Njemačka postala njihova domovina. Znači, oni nisu čekali na to da ih vlada integrira u njemačko društvo, već su svoju sudbinu uzeli u vlastite ruke i već odavno su dio današnje Njemačke“, piše, pored ostalog, list „Mittelbayerische Zeitung“.

Integracija nije jednosmjerna ulica

Novine „Nürnberger Nachrichten“ u povodu 50. godišnjice od potpisivanja njemačko-turskog sporazuma o dolasku turske radne snage u Njemačku pišu:

„Više od četiri decenije je potrajalo dok se njemačka politika nije suočila sa realnošću i dok nije počela intenzivnije stranim državljanima da ukazuje na neophodnost učenja njemačkog jezika. U međuvremenu je olakšan i sam proces integracije u njemačko društvo. Ipak prošlo je mnogo izgubljenog vremena. Bilo je mnogo pritužbi, ali i onih koji su, kao naprimjer Thilo Sarrzin, dolijevali ulje na vatru. Postoje, bez bilo kakve dvojbe, neuspjele integracije – no, postoje i one drugačije, uspješne, i to mnogo više u Njemačkoj nego naprimjer u Francuskoj ili Velikoj Britaniji, mada u praksi doseljenici i domicilno stanovništvo češće žive odvojeno, nego zajedno. Potrebno je vremena dok ljudi u cjelosti ne postanu 'domaći' u njihovoj novoj domovini – iako integracija ne znači da oni sada treba da se odreknu svega onoga što su sa sobom donijeli. Integracija u svakom slučaju nije jednosmjerna ulica“, piše njemački list „Nürnberger Nachrichten“.

Priredio: Senad Tanović

Odg. urednik: Mehmed Smajić