Kada predsjednici Savezne službe za zaštitu ustavnog poretka (BfV) govore o prijetnjama unutrašnjoj bezbjednosti Njemačke, gotovo uvijek se radi o politički i religijski motivisanom ekstremizmu. Međutim, od nezakonite ruske invazije na Ukrajinu, nijedan govor ne prolazi bez pomena onoga što se stručnim jezikom naziva hibridna prijetnja.

Svakodnevne prijetnje: sabotaža, špijunaža, sajber napadi

Sinan Selen, trenutni šef obavještajne službe za unutrašnjost, precizirao je na svečanosti povodom 75 godina postojanja svoje institucije krajem oktobra u Berlinu, šta se pod tim prvenstveno podrazumijeva: „Sabotaža, špijunaža, sajber napadi i operacije uticaja, naročito od strane Rusije.“

Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka mora stalno da reaguje na stare i nove prijetnje. Njeno osnivanje 7. novembra 1950. u Kelnu bilo je odgovor na početak Hladnog rata između kapitalističkog Zapada i komunističkog Istoka. Špijunaža je bila dio repertoara, kao i naoružavanje nuklearnim oružjem.

Teške uspomene na Gestapo iz nacističkog doba

Uprkos bezbjednosnoj situaciji, u narodu su postojale jake rezerve prema novoj obavještajnoj službi. Na to je podsjetio bivši sudija Ustavnog suda Udo Di Fabio tokom svečanosti. Njemački narod je još osjećao smrtni strah od Tajne državne policije (Gestapo) iz nacističkog doba: „Strah od one gospode u kožnim mantilima, koji su kukavički u zoru odvlačili bespomoćne ljude u podrume za mučenje i deportovali ih u koncentracione logore.“

Zbog tog istorijskog konteksta, pobjedničke sile Drugog svjetskog rata su odredile da domaća obavještajna služba smije samo da posmatra i nadzire potencijalne neprijatelje demokratije. Za istrage, pretrese ili hapšenja osumnjičenih osoba nadležna je isključivo policija.

Uspjesi se ne mogu provjeriti

Služba za zaštitu ustava treba da bude sistem ranog upozoravanja za zaštitu slobodnog demokratskog poretka u Njemačkoj. To nekad funkcioniše bolje, nekad lošije. Kada se spriječe planirani napadi islamista ili planiranja državnog udara desničarskih ekstremista, ova bezbjednosna institucija, koja je zapravo obavještajna služba, često sebi pripisuje zasluge.

Međutim, po prirodi obavještajnog rada, izvori informacija se ne objavljuju. Rezultati se smiju proslijediti samo policiji i parlamentarnom nadzornom odboru Bundestaga. U tom odboru sjede poslanici, koji treba da nadgledaju da li Služba radi u skladu sa zakonom. Na primjer, komunikacija osumnjičenih osoba smije se nadzirati samo uz sudsku dozvolu.

Prijetnje se stalno mijenjaju

Od 1970-ih godina, sve više se pažnja usmjerava na ljevičarski ekstremizam. Frakcija Crvene armije (RAF) terorisala je Saveznu Republiku Njemačku otmicama, bombaškim napadima i atentatima. Kada se RAF 1998. sam raspustio, Služba je odahnula – ali samo nakratko.

11. septembra 2001. islamisti su avionima udarili u tornjeve Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. Poginulo je oko 3.000 ljudi. Planovi za te neviđene napade skovani su u Hamburgu. Iako je njemačka obavještajna služba imala organizatore na radaru, oni su ipak mogli neometano da rade.

Kakvu je ulogu imala Služba u slučaju NSU?

Kao najveća prijetnja demokratiji već godinama se smatra desničarski ekstremizam. To naglašava i sama Služba. Ipak, nakon otkrivanja terorističke grupe Nacional-socijalističko podzemlje (NSU), koja je između 2000. i 2007. ubila deset ljudi, Ured za zaštitu ustavnog poretka je dospio na loš glas. Razlozi su brojni: sumnjivi kontakti sa desničarskim ekstremistima koji su bili plaćeni kao doušnici, kao i uništeni dosijei povezani sa NSU.

Ministar unutrašnjih poslova Aleksander Dobrint (CSU), nadležan za ovu Službu, izbjegao je riječi kritike tokom svečanosti povodom jubileja, uprkos brojnim skandalima. Naprotiv, političar iz redova bavarskih demohrišćana iznio je pohvale: „Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka bio je, jeste i ostaje garant slobode, bezbjednosti i vladavine prava u Njemačkoj.“

Na meti obavještajaca: Ljevica i AfD

Služba često dospijeva na naslovnice i zbog nadzora nad političarima i partijama. Oni prate političare Ljevice, a naročito Alternative za Njemačku(AfD), koja je klasifikovana kao desničarski ekstremna. U brojnim sudskim postupcima, čas pobjeđuje jedna, čas druga strana.

Bivši ustavni sudija Udo Di Fabio smatra da je najizazovniji zadatak Službe za zaštitu ustavnog poretka u Njemačkoj održavanje ravnoteže između prikupljanja informacija i nadzora. Pored tehničkih metoda poput prisluškivanja telefonskih razgovora, koriste se i ljudski izvori – klasični doušnici.

Šta je dozvoljeno u zaštiti ustava?

Za Di Fabija su ključna dva pitanja: „Koji su djelotvorni izvori za praćenje neprijatelja demokratije i prikupljanje informacija o njima? I gdje se ne smije pretjerati da se ne izazove nesigurnost u društvu?“

Na tom napetom polju između slobode i bezbjednosti, Služba za zaštitu ustava djeluje već 75 godina.