Još se jasno sjećam kada se moja majka jedne večeri pojavila u mojoj dječjoj sobi s "Malim princem". "Kakva je ovo sjajna knjiga", pomislila sam, primijetivši koliko ju je pažljivo i s poštovanjem otvorila. Crteži dječačića zlatne, čupave kose i zelenog odijela s hlačama su privukli moju pažnju. Ipak priča… ona me uznemirila! Kako strašno, tako mali planet, on je kao zatvor! I ta čudna, zlobna ruža - zašto mu se toliko sviđa? I zašto se sprijatelji s lisicom i onda je opet ostavi?

Dok je moja majka polako čitala kratka poglavlja, nisam se usudila reći koliko mi je priča bila neugodna. Dok je pop kultura slavila najpoznatijeg svjetskog junaka iz banke proizvodima poput šalica, slagalica, majica i filmskih adaptacija, ja sam se držala podalje od ovog neobičnog vanzemaljskog djeteta.

Sjećanje na djetinjstvo

„Mali princ“ govori o dječaku koji živi na vrlo malom planetu sa zahtjevnom ružom, dva aktivna i jednim ugašenim vulkanom te sadnicama baobaba s kojima se treba boriti. Cvijet i on se ne slažu najbolje, ruža je mrzovoljna i privlačna. Mali princ odlučuje krenuti na putovanje i istražiti sedam planeta. Konačna stanica je Zemlja, gdje susreće pilota koji je prinudno sletio u pustinju. 

Sada, 80 godina nakon što je prvi put objavljena, željela sam modernoj bajci dati još jednu priliku. 27 kratkih poglavlja bilo je brzo pročitati: jednostavan jezik, jednostavne slike - varljive su. Nije to dječja bajka, nego podsjetnik na ono djetinje u nama. Knjižica se bavi doista velikim pitanjima poput ljubavi, usamljenosti i smrti koja si odrasli postavljaju. Stoga nije ni čudo što sam još kao dijete u osnovnoj školi jasno osjećala da se ovdje pregovara o nečem važnom, o nečemu što ja (još) ne mogu shvatiti. Zapanjila me ozbiljnost odraslih koji su čitali naglas.

"Mali princ" posljednja je knjiga strastvenog pilota Antoinea de Saint-Exupéryja i prvi put je objavljena u New Yorku 1943. godine. Kada je tri godine kasnije objavljeno francusko izdanje, danas proslavljeni autor nije ga doživio. Nikad se nije vratio s izviđačkog leta nad Sredozemljem tokom Drugog svjetskog rata 1944. godine.

Profesionalni pilot koji piše knjige

Saint-Exupéry, koji je rođen u Lyonu 1900. godine, započeo je svoju pilotsku karijeru turističkim letovima iznad Pariza. U 1920-ima je potom  letio etapama Toulouse - Casablanca - Dakar, postao upravitelj aerodroma u tadašnjoj koloniji španjolskog Maroka, gdje je više puta spašavao kolege koji su prinudno sletjeli u pustinju. Nakon toga povučen je u Argentinu kao prijevoznik noćne zračne pošte. Kasnije je nastavio pokušavati postaviti rekord u letenju i preživio je dvije nesreće: Pariz - Saigon i New York - Tierra del Fuego. Mobiliziran je početkom Drugog svjetskog rata i doživio je napade njemačkog Wehrmachta na sjeveroistok Francuske. Ne samo da se njegov pilotski život čita kao pustolovna priča, Antoine de Saint-Exupéry je u nekim fazama svog života napisao cijenjene romane. Iako je nagrađivan književnim nagradama, sebe je prije svega doživljavao kao profesionalnog pilota, a potom kao pisca iz hobija. 

"Mali princ" u početku je razočarao čitatelje: nije pustolovni roman, već gorko-slatka bajka koju je ilustrirao sam Saint-Ex, kako su ga zvali prijatelji. Pa ipak, ovdje je ovjekovječena i njegova životna priča: poput pripovjedača u bajci, Saint-Exupéry je pao u pustinju i morao je danima preživjeti bez vode dok ga karavan nije spasio.

Teško da bi iko mogao pretpostaviti da će ova knjižica biti ne samo njegova najuspješnija, već i najprodavanija knjiga u Francuskoj. Navodi se da je "Mali princ" prodan u više od 200 milijuna primjeraka, preveden na oko 340 jezika i dijalekata, uključujući jezik Inuita, Tuarega i Maya kao i jezik iz fantazije, Klingon iz TV serije Zvjezdane staze.

Oda fantaziji

"Nacrtaj mi ovcu" prvo je što mali princ kaže nasukanom pilotu. Zatim kaže: "Kada je nešto misteriozno posebno dojmljivo, čovjek ne može odoljeti. Koliko god mi se to činilo apsurdnim, u životnoj opasnosti hiljadu milja od bilo kakvog ljudskog prebivališta, izvadio sam iz džepa list papira i nalivpero." Pilot nacrta tri ovce, sve bivaju odbijene. Napokon, ogorčen, nacrta kutiju i kaže: "Ovca koju želiš je unutra."

Na njegovo veliko čuđenje, neobični dječak je oduševljen. Ja to kao dijete nisam bila. Kakva glupost, pomislila sam u sebi. Zašto ne naslika ovcu kako će se dopasti princu. Nisam mogla shvatiti genijalnost ovih redaka, moja djetinja mašta je bila dobro razvijena, ali ako mi čitate knjigu, onda molim vas da to učinite ispravno i do najsitnijeg detalja. Danas me ovaj odlomak uvjerava: To je oda fantaziji, nepristranoj dječjoj jasnoći. "Odrasli ljudi nikad ništa ne razumiju sami. A djeci je preteško objašnjavati im stvari iznova i iznova", piše Saint-Exupéry u svom prvom poglavlju. 

"Samo srcem se jasno vidi..."

Knjiga je prepuna mudrosti. "Samo se srcem jasno vidi, bitno je oku nevidljivo” vjerojatno je najpoznatija i od tada je završila u brojnim albumima poezije ili kao plakat na zidu u joga studiju.

Osim razmišljanja o ljubavi, prijateljstvu i smrti, bajka sadrži i društvenu kritiku. Tako mali princ putuje na šest planeta prije nego što dođe na Zemlju. Na svakom asteroidu ima neobične susrete: monarh koji traži podanike; pijanac koji pije da bi zaboravio piće; čovjek koji pali lampe i koji samo izvršava naredbe; tašt koji želi da mu se dive; geograf koji objašnjava svijet, ali ga nije vidio; biznismen koji misli da posjeduje zvijezde.

Ovo posljednje svidjelo se mojom profesoru francuskog. Naravno, na nastavi se čitao “Le Petit Prince” u originalu. Nisam voljela svog profesora francuskog, bio je zao, mrzovoljan čovjek koji očito nije volio djecu. Ali kad je pročitao o poslovnom čovjeku opsjednutom brojevima, čak je i ovaj učitelj odjednom postao vrlo miran i brižan. Kao da je htio nama francuskim studentima dati nešto da ponesemo sa sobom. Životna mudrost. Ili možda žaljenje: što se dogodilo s mojim snovima iz djetinjstva?

„Odrasli ljudi su nekoć bili djeca, ali samo se rijetki toga sjećaju“, piše Antoine de Saint-Exupéry odmah na početku svoje bajke. "Mali princ" nas kao nijedna druga knjiga podsjeća na to kako se osjećamo u djetinjstvu - i možda je to razlog zašto je već 80 godina svjetski bestseler.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu