On je jedan od vođa tajne svjetske vlade. Svojim novcem plaća golemu mrežu pristaša po čitavom svijetu. Oni se predstavljaju kao novinari, aktivisti i zagovornici građanskih prava, ali su zapravo njegovi agenti. I važne političare manipulira kako mu je volja. Njegov cilj je čitavim narodima oteti njihov kulturni i nacionalni identitet i prisiliti ih u ropstvo vječitog plaćanja dugova. Svojim špekulacijama je već milijune ljudi strovalio u nevolju, a planira i zamjenu stanovništva Europe: umjesto kršćanskih starosjedioca tamo želi naseliti muslimanske došljake. Tko se usprotivi svim njegovim naumima, njega se u međunarodnoj javnosti proziva kao lažova i klevetnika.

Možda sve ove optužbe protiv američkog burzovnog špekulanta, milijardera i filantropa mađarsko-židovskog porijekla Georga Sorosa uopće ne bi bilo vrijedno spominjati da ih šire anonimni nacionalisti po opskurnim društvenim mrežama. Ali sve su to citati predsjednika vlade jedne, načelno demokratske članice Europske unije, mađarskog premijera Viktora Orbana. I nipošto nije jedini član neke vlade, osobito na istoku EU-a, od kojeg se mogu čuti takve izjave o Sorosu. Čak i danas kad ove srijede Soros slavi svoj 90. rođendan.

György Schwartz, kako se zvao kad je rođen u Budimpešti, je još u osamdesetima prošlog stoljeća shvatio kako nije tek dovoljno srušiti komunističke režime Istoka. Još je teža zadaća stvoriti građansko društvo koje će znati cijeniti i prenositi vrijednosti demokracije - obrazovanjem, javnim angažmanom i promicanjem vrijednosti građanskog društva. Tako je stvorena njegova zaklada Otvoreno društvo u koju je pretočio milijarde svog vlastitog imutka. Ali naravno da je takvim angažmanom stekao i neprijatelje među onima koji su komunističke simbole tek željeli zamijeniti nacionalističkim obilježjima - i nastaviti voditi istu politiku kao i u doba diktature.

Istina, neistina, svejedno...

Zapravo je apsurdno da je jedan od mađarskih mladića kojem je pomogla Sorosova zaklada bio i Viktor Orban. Ali utoliko je mađarski premijer još ogorčeniji protivnik tog milijardera. Orbanovi napadi ne prestaju ni danas: u Mađarskoj se upravo vodi neka vrsta "ispitivanja" građana kod kojeg im se nude tri moguća odgovora. Naravno, samo jedan je "pravi", a sad je postavljeno pitanje o Sorosovoj inicijativi da se državama pogođenima pandemijom korone dade vremenski neograničena pozajmica. Ali već i samo pitanje pokazuje kako tu inicijativu tumači Orbanova stranka: "Odbijate li plan Georgea Sorosa da naša domovina na neodređeno vrijeme bude zadužena?" Odgovor kojim upitani dokazuje svoju podobnost naravno glasi kako odbija "dužničko ropstvo koje će se protezati kroz naraštaje i vječito plaćanje kamata".

Ne samo krivo tumačenje, nego i čiste laži su nešto čime se neprestance kleveće Sorosa. Samo jedan primjer: čak dvije trećine upitanih Mađara je mislilo da na parlamentarnim izborima 2018. Soros nastupa u Mađarskoj kao kandidat - već i zbog toga koliko često je Orban spominjao Sorosa u svojoj kampanji. Ali zapravo, takva stranka nikad nije postojala, niti je Sorosu ikad palo na pamet kandidirati se u Mađarskoj.

No objede i optužbe protiv Sorosa ne prestaju. Ima li u njima ipak i neke istine?

Soros kao suradnik nacista

I to je optužba protiv sina imućnih židovskih roditelja iz Budimpešte koja se čuje i od Orbana. Njegova obitelj je preživjela holokaust zahvaljujući krivotvorenim dokumentima i krijući se od fašista. Optužbe nekih mađarskih medija kako se "obogatio surađujući s nacistima dok su oni otimali židovski imutak" počivaju na činjenici da se George doista neko vrijeme tijekom rata predstavljao kao kumče jednog službenika ministarstva poljoprivrede Hortyjeve vlade. Čini se točnom i tvrdnja kako je taj službenik bio nadležan i za evidenciju djelića imutka koji je bio oduzet Židovima.

Ali George? Najprije, njemu je 1944. bilo 14 godina i već po tome je ta optužba apsurdna. Soros je sam govorio o tim danima u jednom intervjuu TV--postaji CBS, ali ništa nije rekao o tome da je bilo kako pomagao navodnom "kumu", nego se samo sjećao svog straha i želje kao dječaka koji želi preživjeti.

Špekulant koji je milijune ljudi odveo u propast

George Soros je još prije pola stoljeća bio špekulant koji je razvio čitavu strategiju o vrijednosnicama visokog rizika - mnogi fondovi će kasnije slijediti njegov primjer. No postao je doista slavan tek svojom špekulacijom protiv britanske funtekada je njegova tvrtka u kratkom vremenu zaradila gotovo milijardu dolara. Naravno da je ta špekulacija bila usmjerena protiv gospodarstva Velike Britanije i neke britanske tvrtke su već i zbog toga morale proglasiti stečaj.

Ali jedino što je Soros tu zapravo učinio je bila procjena kako se vlada u Londonu žestoko preračunala u procjeni vrijednosti funte prema tada netom stvorenom "paketu" Europskog monetarnog sustava (EMS), fiksnog mjenjačkog tečaja. "Krivac" je u najboljem slučaju bio isprva britanski ministar financija i kasniji premijer John Major, ali ni on nije bio jedini koji je doveo do Crne srijede 16.9.1992. kad više nije bilo druge nego smanjiti vrijednost funte - prema američkom dolaru će to biti za čak 25% u sljedećih pet tjedana. To je London skupo koštalo - morao je napustiti EMS, ali i Soros bi veoma skupo morao platiti da je njegova procjena bila pogrešna. Ali - nije. Dapače, upravo je Soros sad taj koji se zalaže za stroga pravila na tržištu vrijednosnicama kako se takva propast više ne bi mogla dogoditi.

Kritiziranje Sorosa kao "morskog psa" financijskog svijeta tu ne staje: tako se ističe da spremno sklanja svoj imutak u porezne oaze (točno: u Nizozemske Antile i na Djevičanske otoke, ali to je bilo još koncem šezdesetih - i apsurdno je za tako nešto optuživati čovjeka koji je kasnije vlastite milijarde potrošio za boljitak društava). On je i pravomoćno osuđen zbog špekulacija dionicama francuske banke Société Générale - no čitava optužba se na koncu svela na tvrdnju kako je raspolagao povjerljivim podacima banke. Naravno: kod špekulacija su informacije vrijedne zlata, ali treba ih znati i naći i procijeniti.

No i tu je bilo riječ tek o negdje dva milijuna dolara, što je maltene beznačajan iznos u usporedi s onim što je prepustio svojoj zakladi. A i Soros priznaje: "Ja rado zarađujem mnogo novaca kako bi ga onda potrošio u dobre svrhe."

Soroseva "mreža agenata"

Još od osamdesetih je Soroseva zaklada Otvoreno društvo doista pokrenula čitavo mnoštvo projekata u izgradnji demokratskog društva, ljudskih prava, obrazovanja i zdravstva. Naravno, počeo je u svojoj rodnoj Mađarskoj, ali se njegova djelatnost brzo proširila po čitavom nizu bivših socijalističkih zemalja. U svom postojanju njegova je zaklada u tu svrhu potrošila oko 15 milijardi dolara, ali nikad nije postojala nikakva "mreža" agenata. Održavali su se sastanci regionalnih djelatnika kako bi se razmjenjivala iskustva, ali već duže vremena je i sam Soros shvatio kako je aktivnost na istoku Europe i u, na primjer, Gruziji svakako važna - ali kako se u naše doba na žalost mora raditi na gradnji institucija demokratskog društva i u samim Sjedinjenim Američkim Državama.

Kada je pak riječ o Mađarskoj, u toj zemlji jedva da i postoji neka nevladina organizacija koja još uvijek potpuno ovisi o zakladi Otvoreno društvo. Ali čak i kad bi postojala, po važećim mađarskim zakonima to nije zabranjeno. Dapače: čak i među nevladinim udrugama se zaklada Otvoreno društvo smatra otvorenom i transparentnom.

Soroseva "zamjena stanovništva Europe"

Orban ne oklijeva da proglasi izbjeglice koje su 2015. krenule prema Europi "Sorosevim planom" kako bi Stari kontinent naselio možda podatnijim muslimanskim stanovništvom s Bliskog istoka umjesto europskih starosjedioca. Jedino što je Soros doista rekao je bila njegova ljudska pogođenost sudbinama tih ljudi - i tvrdoglavo odbijanje nekih europskih država kao što je bila Mađarska da uopće prihvate te migrante. Soros se založio za pravednu raspodjelu migranata među članicama EU-a, ali i njihov broj je ograničio na milijun godišnje - kasnije je i taj broj smanjio na 300.000. To će se teško moći nazvati "zamjenom stanovništva" Europske unije koja broji negdje oko 440 milijuna stanovnika. Štoviše: i sam Soros se založio za bolji nadzor granica Europske unije - zahtjev koji se redovito čuje i od Viktora Orbana.

Je li to razlog da ovaj mađarski nacionalistički političar - a takvih ima i u Bugarskoj i u drugim državama EU-a - prestane s napadima na George Sorosa? Sasvim suprotno od toga: u demonizaciji ovog filantropa očito mogu poslužiti i čiste laži i neistine - samo da bi se ostalo na vlasti.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android