Albreht Andreas Harlas obožava njemačku tradiciju. Voli svog psa Bruna ili smjenu godišnjih doba sa svim njihovim posebnostima: na primjer kontemplativno raspoloženje oko Božića. Onda Harlas upali svoj Jullojhter, pagansko-germanski svijećnjak (ovaj svijećnjak je posebnu ulogu imao u nacionalsocijalizmu prim. red) i citira stare izreke: „Zahvalimo se za oblake i vjetar, za hljeb i rod, za pretke i potomstvo". Albreht Andreas Harlas sve to podijeli sa svojim prijateljima na društvenim mrežama. On je portparol Poslaničkog kluba AfD u Parlamentu Saksonije.

Ali, Harlas je mnogo više od nekog ko je tradicionalno osviješćen. On se, prema sudskoj odluci, smije označiti kao „besprijekorni neonacista". Njegov Jullojhter je bio dio narodnih običaja ubilačkih SS-ovaca u vrijeme nacionalsocijalizma, izreka koju je govorio za stolom potiče od jedne nacističke ideološkinje i antisemitske spisateljice. U svom govoru Harlas sanja o tome kako će njegova partija „preuzeti vlast" u Njemačkoj - to je izraz koji se uopšteno dovodi u vezu sa početkom Hitlerove vladavine. Harlas sanja o jednoj drugačijoj Njemačkoj. Njemačkoj u kojoj će konačno doći kraj omraženoj politici etabliranih stranaka. U kojoj će se sve počistiti i odvratni novinari konačno otići „na biro za zapošljavanje", tamo gdje i pripadaju. Ovaj političar lavira između ultradesničarskiih parola i građanske jednostavnosti.

Ekstremne mreže

Albreht Andreas Harlas nije marginalna figura AfD. On je prominentni funkcioner, u centru partije. I on nije usamljen slučaj. U svim uglovima samoproglašene Alternative za Njemačku sve vrvi od radikalnih do revolucionarnih huškača. To su zvijezde iz prvih redova, povezane sa protivustavnim organizacijama ili neonacistima. To su poslanici u Bundestagu koji su sa rasističkim organizacijama u Južnoafričkoj Republici išli vježbe gađanja ili pozivali neonaciste da drže predavanja. A tu su nebrojeni aktivni ili bivši članovi Alternative za Njemačku u parlamentima, povezani sa desničarskim bratstvima ili protivustavnim, aktivističkim grupama poput Identitarani pokret. Jedan je čak pod sumnjom da je finansirao teroriste. Jedan drugi je imao bliske kontakte sa navodnim desničarskim teroristom. Ljevičarski „tagescajtung" je istraživao i došao do saznanja da samo u Bundestagu 23-oje poslanika angažuje ili je angažovalo takve saradnike. Tu je još daleko više članova u regionalnim ograncima AfD sa vezama u desno-ekstremnom miljeu.

Ali, i samoprozvani „umjereni" funkcioneri, ako ih se pogleda izbliza nisu više baš tako umjereni. Tako na primjer i predsjedavajući Poslaničkog kluba u Hamburgu, Aleksander Volf: on je član ultradesničarskog bratstva „Danubia Minhen", koji takođe poziva one koji negiraju Holokaust. Sa ovakvom radikalnošću AfD je u Njemačkoj zabilježio brojne uspjehe. Najradikalnija pokrajinska udruženja na izborima imaju najbolje rezultate. A u nekim regionima na istoku zemlje samo što ne postanu najjača politička snaga.

Služba za zaštitu ustavnog poretka upozorava na podjelu AfD

Na taj način desničarski ekstremizam postaje sve očigledniji, što je izazvalo veći angažman Službe za zaštitu ustavnog poretka (njemačka tajna služba za unutrašnjost prim. red). U međuvremenu je jedan dio partije označen protivustavnim i desno-ekstremnim. To bi moglo da ima znatne posljedice za samu partiju. Jer, kada se u Njemačkoj nešto označi protivustanvim to može da se iskoristi kao razlog za otkaz: na primjer za nastavnike, policajce ili druge državne službenike. Na kraju bi to moglo da zastraši birače i ugrozi dalji uspon AfD.

Zbog toga Upravni odbor AfD na saveznom nivou zahtijeva da se tzv. „krilo" isključi iz partije; u kojem su se organizvoale ekstremne snage oko partijske zvijezde Bjerna Hekea. A on predstavlja, prema prikazu AfD, oko 20 odsto partije. U međuvremenu su Heke i drugi vodeći šef „krila", Andreas Kalbic u zvaničnom postu na Fejsbuku proglasili da je grupiranje raspušteno. Da li to znači da se AfD deradikalizuje? Ništa ne upućuje na to. Zbog toga što se gusta mreža desničarsko-eskstremističkih mišljenja i veza više ne može odstraniti iz partije. A partijsko rukovodstvo je svoje protagoniste ili podržalo ili se plaši da protiv radikalnih prominentnih u svojim redovima preduzme drastične mjere. Član Upravnog odbora, Andreas Kalbic je prema saopštenju Službe za zaštitu ustavnog poretka, bio član neonacističke i protivustavne organizacije - Domovini vjerna njemačka mladež, koja je do njenog raspuštanja njegovala tradiciju Hitlerove mladeži. Međutim, on zbog toga do sada nije imao nikakve posljedice.

400 miliona evra državnog novca

Uspjeh radikalnih snaga u partiji je njihova strateška disciplina. Uvijek iznova nastupaju agresivno, ali vrlo dobro znaju kada treba nastupiti bezopasno, građanski i približiti se narodu. Oni tako slijede pravila njihovih intelektualnih ideologa, kao što je Gec Kubiček. Ovaj izdavač ima veliki uticaj u partiji. Njega pozivaju na važne sastanke. U julu 2017. on je savjetovao parlamentarce AfD. „Vi biste morali da njegujete dva jezika: jedan ka unutra i jedan ka spolja." Tu bi cilj trebalo da bude: taktički pametno pomjeriti udesno „koridor mišljenja". „Nepojmljive i radikalne izraze - iz ugla običnih građana - su izrazi koje vi kao partija treba da izbjegavate", savjetovao je Kubiček. Cilj je da se prikriju njihovi zahtijevi za promjenom sistema i autoritarnom državom. Malo po malo bi „pokret" morao da pridobije „zonu govora", smatra ovaj publicista, pa bi tako i ono „što u ovom trenutku izgleda radikalno izgledalo u namjanju ruku prihvatljivo".

 Vjerni ovoj taktici daleko su dogurali političari poput Albrehta Andreasa Harlasa. List Rajniše post je preračunao da će u kasu AfD u periodu od 2017. do 2021. otići oko 400 miliona evra državnog novca za finansiranje partije, za podršku njenog parlamentarnog rada - kako na opštinskom nivou tako i u Bundestagu. I radikalne snage su ukapirale da novcem mogu da učvrste sopstvene strukture.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android