U međuvremenu AfD slovi kao desnopopulistička stranka koja u cilju dobijanja glasova na izborima igra na kartu straha od izbjeglica u Njemačkoj. Andreas Kemper, sociolog, koji se bavi AfD-om, kaže da stranka na početku svog djelovanja nije bila takva. U konačnici osnivač stranke Bernd Lucke je osnovao AfD iz protesta prema politici spašavanja eura. I još tada je Lucke zapravo slijedio jedan neoliberalni projekt, objašnjava sociolog Kemper - "dakle politiku, koja pojačava razlike između siromašnih i bogatih".

To da unatoč odstupanju od Luckove ideje ipak još uvijek postoji jako neoliberalno krilo, pokazuje Alice Weidel. 36-godišnja ekonomistica vodi programsku komisiju. Ona je svoju karijeru započela na Univerzitetu Bayreuth pod vodstvom ekonomiste, specijaliziranim za zdravstvo, Petera Oberendera, koji je poznat po svojim radikalnim tržišnim idejama. Weidel trenutno traži ukidanje poreza na imovinu, što je osnovni zahtjev neoliberalne misli. Na stranačkom kongresu u aprilu treba biti usvojen prvi program AfD-a, Weidel pri tome vuče mnoge konce.

Tri krila

Kemper, koji istražuje AfD s gledišta njenog socio-demografskog sastava, osim neoliberalnog vidi i dva druga partijska krila.

Evangelisti i ultrakatolici u AfD-u formiraju klerikalno krilo. Oni bi htjeli promijeniti politiku koja se prethodnih godina vodila prema manjinama i ravnopravnosti. Centralna figura pri tome je Beatrix von Storch, koja istodobno fungira i kao "poveznica sa njemačkim plemstvom".

Sa Bjoernom Hoeckeom i Poggenburgom su predstavljeni tzv. novi desničari u AfD-u koji predstavljaju desničarsku misao u konzervativnim krugovima. Ove tri grupe bi se mogle dobro nadopunjavati. Ta sadržajna kolekcija različitih stavova je ono što trenutno čini AfD, smatra Kemper.

Nedovoljna profiliranost

To da jedan AfD uopće ne postoji smatraju i drugi promatrači. Politolog Hendrik Traeger opisuje AfD kao "ideološko-političko-strateško heterogenu stranku protesta sa karakterom jedne grupe različitih interesa koje ujedinjuje ostvarenje jednog cilja". Traeger smatra da bi bilo prejednostavno kada bi se o AfD-u govorilo samo kao o jednoj desnopopulističkoj stranci.

AfD istodobno zastupa konzervativne vrijednosti, nacionalkonzervativne i ekonomsko liberalne. No nedostatak profila, odnosno nedovoljna profiliranost stranci trenutno uopće ne šteti jer u prvom planu stoji protest.

Werner Patzelt, koji istražuje političke stranke, ocjenjuje da je AfD desnopopulistička stranka s jedne strane tačna, a s druge strane opet ne. AfD je njemačka forma onog desničarskog populizma koji je "u drugim zemljama Europe sastavni dio koji se podrazumijeva u tamošnjim političkim sistemima". Patzel smatra da je interes za AfD-om tako veliki zbog toga jer ona predstavlja nešto novo za Njemačku. U prošlosti su, kaže Patzel, CDU i CSU bile u mogućnosti da integriraju desničarski populizam.

"Socijaldemokratizacija" Kršćansko-demokratske unije pod vodstvom Angele Merkel je to međutim okončala. Konzervativci i desničari više nisu naišli na pažnju i držani su daleko od mogućnosti za napredovanje unutar stranke. "Oni koji su ostali bez domovine" sebe same međutim ne vide uopće kao desničarske populiste, već djeluju iz ubjeđenja da su oni "zapravo CDU". Dalje jačanje AfD stoga ovisi od toga "u kojoj mjeri će Unija ovaj potencijal ponovo moći integrirati". "Rekonsolidiranje Unije nakon prestanka ere Merkel mora se sastojati u tome da se ponovo pridobije desničarski dio", smatra Patzelt.

Profiteri sveopće promjene?

Ipak iza trenutnog uspjeha stoji i "velika duhovnopolitička moć djelovanja". Novi desničari će suzbiti dosadašnju intelektualnu hegeomoniju tzv. 68-osmaša, koji su ljevičarsko-zelenu misao etablirali kao normalan stil razmišljanja. Kao "onda u jeku 68-osmaškog pokreta, kada je ljevica oduzela značaj građanskim strankama tako se i sada nazire nova promjena paradigme. Od toga bi AfD mogao profitirati ukoliko ova stranka uspije da se odupre radikalnodesničarskom zastranjivanju. Dakle ukoliko nikakvi glupaci ne budu vodili glavnu riječ", smatra Patzelt.