Krajem prošle godine David Beasley, voditelj Svjetskog programa za hranu (WFP), opisao je situaciju u Afganistanu kao "pakao na zemlji". Doduše, otkako su talibani preuzeli vlast u avgustu 2021., gotovo da nije bilo pucnjave, bombardiranja ili borbi. Ali privreda ove zemlje je od tada doživjela strmoglavi pad. Međunarodna krizna grupa (International Crisis Group), sa sjedištem u Bruxellesu, izrazila je bojazan da bi "glad i bijeda, nakon što su zemlju preuzeli talibani, mogla ubiti više Afganistanaca nego sve bombe i meci u posljednja dva desetljeća".

Od prošle zime ništa nije krenulo na bolje. Nora Hassanien, zamjenica direktora  afganistanskog ogranka humanitarne organizacije Save the Children rekla je za DW da su "očajne porodice" morale pribjeći "sve ekstremnijim i štetnijim strategijama preživljavanja". Što to konkretno znači? "To uključuje prodaju njihove djece", kaže Hassanien, "ali i druge stvari za kojima oni inače nikada ne bi poseyali."

Kriza gladi bez presedana

Ukupni brojevi dramatični su koliko i pojedinačne sudbine, koje stoje iza njih. Prema Svjetskom programu za hranu UN-a (WFP), devet od deset Afganistanaca suočava se s nedostatkom hrane i glađu. Od 18 miliona ljudi, polovina njih ima toliko malo hrane da im hitno treba pomoć.

Ali nedostaje novca. Samo deset miliona ljudi trenutno može dobiti potporu, rekla je direktorica WFP-a za Afganistan, Mary-Ellen McGroarty, na online konferenciji za novinare krajem jula. Prednost treba dati onima koji gladuju. McGroarty je govorila o "ekstremno teškom i često srceparajućem" procesu odlučivanja o tome kome treba dati pomoć.

Posebno su pogođeni mališani. Prema brojkama Komesarijata UN-a za djecu (UNICEF), više od milion djece mlađe od pet godina toliko je pothranjeno da im je potrebno liječenje. Ali često za to nema mogućnosti, zato što je i zdravstvo u kolapsu. Samira Sayed Rahman izjavila je za DW o posjeti bolnici u jugoistočnoj pokrajini Paktia: "Nije bilo dovoljno ljekara niti medicinskih sestara. Doktori, s kojima smo razgovarali, nisu primili platu u posljednjih šest mjeseci", kaže ova saradnica humanitarne organizacije International Rescue Committee (IRC). "Odjeli su bili puni žena, koje su u naručju držale neuhranjenu djecu. U slučaju prijevremenih poroda, tri su bebe morale dijeliti jedan inkubator."

Zemlja mnogih kriza

Afganistanci su se morali boriti s mnogim krizama. Tu su razaranja i pustošenje zemlje tokom desetljeća rata. Klimatske promjene dovode već tri godine do isušivanja polja u velikim dijelovima zemlje. Na drugim mjestima su sredinom juna zabilježene poplave ili čak snijeg. Zemlja se i ove godine tresla (od zemljotresa). Ali najveći izazov, siguran je Rahman, je izostanak platnog prometa i uplata iz inostranstva.

Dvadeset godina Zapad je bio snažno involviran u Afganistanu: kako vojno i politički tako i u domenu razvoja. Tri četvrtine javne potrošnje pokrivala je međunarodna zajednica. Mnoštvo razvojnih projekata donijelo je ceste, škole, bolnice i osiguralo njihovo održavanje. Nakon što su talibani preuzeli vlast, protok novca je prekinut preko noći. "Bilo je oko 400.000 zaposlenih u javnom sektoru, plus oko 200.000 u osiguranju", kaže Rahman. "Mnogi od tih poslova su nestali; nezaposlenost je na najvišoj razini, kao i inflacija."

Uz haos i sankcije

Talibani su doista bili partneri SAD-a u mirovnim pregovorima, koji su brzo mutirali u pregovore o povlačenju. Ali vlada, koju su talibani formirali, je izolirana i nije međunarodno priznata. To je zaustavilo protok novca. Osim toga, sankcije, koje su uvedene protiv islamističkih terorista, sada također utiču na vladajući aparat predvođen talibanima – a time i na cijelu zemlju.

Postoje dvije vrste sankcija. Ujedinjeni narodi i EU nametnuli su sankcije pojedinim pripadnicima talibana - uključujući članove "de facto vlade", kako službeno kaže njemačko ministarstvo vanjskih poslova. Osim toga, Sjedinjene Države jednostrano su uvele sankcije talibanima, koje je Washington od 1999. godine uvrstio u listu posebno opasnih globalnih terorističkih organizacija (SDGT).

Sve u svemu, ove sankcije su imale za cilj ekonomsku izolaciju Afganistana, kaže Conrad Schetter iz Međunarodnog centra za studije sukoba u Bonnu (BICC). "Svi privredni tokovi su prekinuti. Sve što nadilazi humanitarnu pomoć je obustavljeno; prekinuti su i svi razvojni projekti u zemlji. Afganistan je potpuno odsječen od ekonomskih i financijskih tržišta“, ističe Schetter i zaključuje: Afganistanci su katapultirani natrag u samoodrživu ekonomiju."

Centralna banka bez deviza

Tome je pridonijela odluka američke administracije da zamrzne oko sedam milijardi eura Centralne banke Afganistana i zadrži polovinu iznosa za eventualnu odštetu žrtvama terorističkih napada od 11. septembra 2001. godine. To je pravno upitan korak, kaže specijalna izvjestiteljica UN-a za jednostrane mjere prisile Alena Douhan: "S gledišta međunarodnog prava, novac Centralne banke ne pripada vladi, nego zemlji", izjavila je Douhan za DW.

Bez pristupa deviznim rezervama, Centralna banka može samo u jako ograničenoj mjeri obavljati svoj zadatak u okviru afganistanske privrede. Sankcije i nedostatak deviza čine gotovo nemogućim prenos novca u Afganistan. U teoriji su moguće posebne dozvole u humanitarne svrhe. U praksi ih je, međutim, teško nabaviti. To se također odnosi i na njemačku pomoć Afganistanu. Na upit DW-a, glasnogovornik njemačkog Ministarstva za razvoj je kao "veliki izazov u provedbi mjera" naveo "nefunkcioniranje bankarskog sektora, zbog čega je teško prebaciti novac u Afganistan"

Ljudi s koferima novca

Humanitarne organizacije stoga moraju pribjeći neobičnim sredstvima. O tome u razgovoru za DW izvještava Elke Gottschalk, direktorica azijskog ogranka organizacije „Pomoć gladnima u svijetu". Transferi novca morali bi se obavljati drugim kanalima plaćanja poput hawala mreža. Praktično, to znači da „Pomoć gladnima u svijetu“ prvo prebaci novac na račun hawala agenta u trećoj zemlji, objašnjava Gottschalk. "Ti agenti zatim osiguravaju da novac stigne u Kabul - u gotovini. Mi ga tamo izbrojimo i onda ga možemo koristiti."

I Međunarodni komitet za spašavanje (International Rescue Committe) također se oslanja na hawala mreže, potvrđuje Samira Sayed Rahman. Međutim, to "nije pouzdan i održiv način". Kada je riječ o gladi u Afganistanu, Rahman je uvjeren: "Ovu krizu je napravio čovjek, izazvala ju je međunarodna zajednica." To je ocjena, koju dijeli i Nora Hassanien iz organizacije Save the Children. Ona dodaje: "Nikakva količina humanitarne pomoći neće stvarno riješiti problem. Potrebno je kompleksnije rješenje."

Okončati izolaciju

To tako vidi i Međunarodna krizna grupa ICG. Početkom juna je Graeme Smith, stručnjak ICG za Afganistan, nakon posjete Kabulu napisao: "Da bismo spasili zemlju od ponora i još veće katastrofe, moramo okončati njenu izolaciju, potaknuti razvojnu pomoć i uvjeriti zapadne i regionalne vlade u pružanje pomoći u cilju privrednog oporavka."

Ostaje dilema i pitanje da li je to moguće kroz saradnju s režimom, koji masovno krši ljudska i manjinska prava, posebno žena i djevojaka. Achim Steiner, voditelj Razvojnog programa UN-a, ima jasan stav o tome. Krajem maja on je na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu rekao: "Pa ne možemo samo zbog moralnog zgražavanja ostaviti na cjedilu 40 miliona ljudi u Afganistanu!"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu