Postoje dva razloga zbog kojih su iz Turske ka Evropi uglavnom krenuli Afganistanci, a samo relativno malo Sirijaca: Kada bi se ilegalno uputili ka EU, Sirijci koji su u Turskoj posljednjih godina uspjeli započeti novi život - imali bi mnogo toga da izgube. To ne važi i za Afganistance, kao i druge "neregularne" migrante iz Irana i Pakistana. Sirijci uglavnom porodično žive u Turskoj i tamo ostaju. Međutim, Afganistanci i Iranci u Turskoj većinom su mladi i sami muškarci - i oni žele da odu.

Time u fokus trenutne migrantske krize dolazi sljedeći aspekt: Nisu samo sirijske izbjeglice zatražile zaštitu u Turskoj. Ta zemlja je postala važno tranzitno mjesto za migrante iz brojnih zemalja - koji ne namjeravaju da ostanu u Turskoj, i koji su zapravo od samog početka htjeli  doći u Evropu.

Samo procjene

U Turskoj živi oko pet miliona registrovanih i tzv. neregularnih migranata. To odgovara udjelu od čak šest odsto stanovništva - veći je samo u nekoliko zemalja svijeta. Afganistanci su druga najveća grupacija migranata, poslije registrovanih 3,6 miliona Sirijaca. Koliko stotina hiljada njih je u Turskoj, ne može se utvrditi. Treća najveća grupa su Iranci, procjenjuje se da ih ima oko 20.000.

Borba turskih vlasti protiv neželjenog priliva Afganistanaca je poput borbe protiv vjetrenjača. Prošle godine je Turska uhapsila 200.000 Afganistanaca zbog neregularnog ulaska u Tursku, odvela ih u privremene kampove i deportovala ih u Afganistan ili ih pripremila za deportaciju. To se obično radi sa avionima.

Veliki dijelovi turske granice prema Siriji sada su osigurani visokim betonskim zidom. Turska već nekoliko mjeseci značajno povećava prisustvo granične policije na granici sa Iranom preko koje stižu migranti iz Afganistana, Pakistana i Irana. Za razliku od mesopotamske nizije prema Siriji, ovaj dio granice je planinski i teško ga je kontrolisati.

Nema pomoći za ljude sa Hindukuša

Turska je za Afganistance samo teška tranzitna zemlja. Dok Sirijci imaju pomoć od turske države, međunarodnih organizacija i EU, izbjeglice iz drugih zemalja su uglavnom prepuštene same sebi. Turska trenutno daje politički azil samo Sirijcima i Iračanima, ali ne i Afganistancima. Stoga oni ne dobijaju nikakvu podršku - ni kada traže stan ili posao. Afganistanci zbog toga rade na crno i za znatno manje sume, koje su ispod nivoa minimalne plate.

Po pravilu, oni  ne dobijaju radnu dozvolu niti dozvolu boravka. A bez zvaničnih dokumenata, nemaju pristupa zdravstvenom osiguranju i - ukoliko imaju djecu - ni obrazovanju. U najboljem slučaju, Turska im pruža privremenu zaštitu, a pomoć mogu dobiti samo od privatnih organizacija za pomoć.

Zbog toga oni ne žele da ostanu u Turskoj. Kada je proglasio granicu prema Evropi otvorenom, turski predsjednik im je ponudio dobru priliku da odu. Time je uklonjena još jedna prepreka na putu ka Evropi. A sljedeća prepreka - grčka granica, ovih dana se pokazala prevelikom.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android