Na početku invazije na Afganistan, koju su prije 12 godina predvodile SAD, medijska slika u Afganistanu je bila na dnu. Talibani su za vrijeme njihove vladavine od 1996. do 2001. godine, zabranili rad skoro svih medijskih kuća u zemlji. Izuzetak je bio radio „Šerijat“ koji je emitovao samo vjerski program. Slušanje muzike ili gledanje televizije je bilo kažnjavano. Informativno-komunikaciona infrastruktura u zemlji je bila u ruševinama. Međutim, nakon intervencije NATO trupa kao posljedica terorističkih napada izvršenih 11. septemra 2001. godine, mediji su doživjeli renesansu. Veliki dio stranih investicija otišao je u obnovu i razvoj medija: štampe, radija i televizije.

Danas Afganistan ima 56 televizijskih stanica, 174 radio stanice i više stotina dnevnih listova i časopisa. 86 posto stanovništva ima pristup telekomunikacionim sredstvima. Mnogi Afganistanci brzi razvoj medija nakon vladavine talibana smatraju velikim uspjehom i dugo vremena su imali više povjerenja u medije nego u vladu ili sudove. To pokazuju rezultati istraživanja javnog mnjenja koje je provela američka fondacija „Asia“. 86 posto stanovništva vjeruje elektronskim medijima, 47 posto parlamentu, a 43 posto pravosuđu u zemlji.

Jaz između urbanih i ruralnih područja

Medijski procvat se međutim ograničava samo na velike gradove u kojim je pristup informacijama i električnoj energiji pouzdaniji. U ruralnim područjima je stanje sasvim drugačije. Izvještaj fondacije „Asia“ pokazuje da napredak nije vidljiv u selima. Tamo nedostaje medijska infrastruktura. Osim toga još uvijek veliki broj ljudi (devet miliona u Afganistanu) ne zna čitati i pisati.

Radio je u Afganistanu najvažnije sredstvo informisanja. Prema informacijama USAID-a iz 2010. godine 60 posto stanovništva svakodnevno sluša radio. Televizija, sa oko 48 posto, je na drugom mjestu.

Inostrana pomoć

Stručnjaci međutim upozoravaju da impresivan razvoj medija u Afganistanu može biti i mana jer se milioni dolara inostrane pomoći ulažu u razvoj nezavisnih medija. Naprimjer, veći dio od 2,8 milijardi eura razvojne pomoći koju je u proteklih deset godina izdvojila Njemačka.

Kritičari smatraju da je finansijska pomoć dovela do toga da radio i televizijske kuće niču kao gljive poslije kiše, ali da zato nemaju održiv poslovni model i da njihova egzistencija zavisi samo od inostrane finansijske pomoći.

Andrew Wilder iz američkog Instituta za mir (Institute of Peace“ - USIP) smatra da bi smanjenje finansijske pomoći moglo dovesti u opasnost medijski sektor u Afganistanu. Uticaj s polja se ne ograničava samo na investitore. To ima uticaj i na sadržaj programa koji se emituje. Inostrani zabavni programi afganistanski eter sve više puni indijskim bollywood filmovima i sapunicama. Takvi programski sadržaji su omiljeni iako se Afganistanci žale da oni zastupaju druge ideje i šalju poruke koje nisu u skladu sa lokalnom tradicijom i kulturom Afganistana.

Politički uticaj i nasilje nad novinarima

U afganistanskom Ustavu, koji je stupio na snagu 2004. godine, zagarantovano je pravo na slobodu govora i izražavanja. Osim toga se zakonom štiti sloboda štampe. Međutim, u izvještaju „Center for International Media Assistance“ (CIMA) za 2012. godinu se navodi da vlada sve više koristi restriktivne elemente u zakonima ili ustavu kako bi šikanirala ili kažnjavala medijske kuće i reportere.

„Novinarima koji se loše ponašaju i krše pravila gospodara rata ili otkrivaju prljave poslove ustanika ili političkih moćnika, se prijeti, nad njima se primjenjuje sila, a u nekim slučajevima se novinari i ubijaju. To ograničava njihovu mogućnost da neke stvari iznose na vidjelo“, kaže Sheldon Himelfarb, medijski stručnjak američkog "Institute of Peace".

Napadi, ustanci talibana i jedna vrsta bezakonja su ovu zemlju napravili jednom od najopasnijih zemalja na svijetu za izvještavanje. To na tragičan način pokazuje ubistvo njemačke fotoreporterke Anje Niedringhausen koja je ubijena u pucnjavi (4.4.2014. godine) u provinciji Chost. U tom incidentu je teško povrijeđena kanadska novinarka Kathy Gannon. Obje su radile za američku novinsku agenciju Associated Press (AP) i imale su dugogodišnje iskustvo u tom regionu ali i u drugim konfliktnim područjima. Niedringhausen je pored ostalog izvještavala o ratu u bivšj Jugoslaviji, a u Sarajevu je bila ranjena. U Chost su otputovale kako bi izvještavale o predstojećim predsjedničkim izborima.

Statistika „Afganistanskog komiteta za sigurnost novinara“ pokazuje da je u drugoj polovini 2013. godine u Afganistanu napadnuto 35 novinara. Prijetnju ne predstavljaju samo talibani i kriminalci nego i sama vlada. Humanitarna organizacija za zaštitu ljudskih prava „Human Rights Watch“ u svom posljednjem izvještaju o Afganistanu navodi: „Sa velikom zabrinutošću posmatramo rast broja napada u koje su upleteni članovi vlade i afganistanskih snaga sigurnosti“.

Samocenzura i bijeg od represija

Satri Kouvo iz "Afghanistan Analysts Network" kaže da je takav razvoj u Afganistanu doveo do toga da su mnogi novinari uveli samocenzuru. Na listi o slobodi štampe koju svake godine objavljuje organizacija „Reporteri bez granica“, Afganistan je 2013. godine bio na 128 mjestu od ukupno 179 zemalja. Stručnjaci smatraju da se afganistanski mediji i dalje moraju boriti sa mnogim poteškoćama, posebno ako znaju da NATO krajem godine planira povući svoje trupe iz Afganistana.

Autori: Srinivas Mazumdaru / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić