Za života je Ajnštajn (1879-1955) bio neka vrsta pop zvezde među naučnicima, pošto je sa 26 godina, tokom 1905.,  objavio nekoliko epohalnih radova. Jedan od njih – Specijalna teorija relativnosti – donio mu je svjetsku slavu. Samo 12 godina kasnije Ajnštajn je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Ali šta je bila njegova inspiracija?

Njegov moto je mogao da glasi „nauka, ljubav, kafa“, smatra profesor za geoantropologiju na Institutu Maks Plank u Jeni i istoričar nauke Jirgen Ren (Jürgen Renn). Zbirka pisama iz prepiske između Ajnštajna i njegove prve žene Mileve Marić  nazvana je „U nedjelju te ljubim usmeno". Pisma su razmjenjivali između 1897. i 1903. Ren je bio jedan od priređivača za štampu tih pisama 2005.

To je dio „Zbornika radova Alberta Ajnštajna” koji je 1987. u Sjedinjenim Američkim Državama objavila izdavačka kuća Prinstonska univerzitetska štampa (Princeton University Press). Ren je bio jedan od priređivača tih pisama od 1986. do 1992. „Pisma su tada tek bila otkrivena. Moj zadatak je bio da ih pročitam, komentarišem i smjestim u istorijski kontekst“. Izgleda da je Ren do danas fasciniran tim pismima: „To je bio senzacionalan materijal, jer nije sadržavao samo izjave ljubavi već i naučni materijal iz Ajnštajnove najkreativnije faze, o kojoj je razmjenjivao mišljenja sa svojom tadašnjom djevojkom, a budućom ženom“.

Nauka i ljubav

Pisma ne svjedoče samo o emotivnom životu mladog Ajnštajna već i o nastanku njegovih naučnih teorija. Ajnštajn i Mileva Marić (1875-1948), mlada Srpkinja, upoznali su se 1896. na švajcarskom Tehničkom univerzitetu u Cirihu. Njemu je bilo 17, a njoj 20 godina. On je naknadno maturirao u Švajcarskoj, jer je u Minhenu napustio gimnaziju. Ona je došla da studira iz Vojvodine koja je tada bila u sastavu Habzburške monarhije. U Zagrebu je pohađala Mušku gimnaziju pa je upisala fiziku u Cirihu kao jedina žena na svojoj godini i kao prva Spkinja uopšte.

Vjerovatno se Ajnštajnu dopalo to što je Mileva bila jedinstvena. Tih godina je gutao Šopenhauera, imao je antiburžoasko držanje. Između njih se rodila posebna ljubav: „Uz nju je Ajnštajn mogao da poveže ljubavni i naučni život. Oni su bukvalno mogli da pričaju o svemu“, kaže Ren. Očigledno je Mileva matematički bila ravnopravna sa Ajnštajnom, zašto bi inače stručna javnost sve do danas vodila raspravu o njenom udjelu u razrađivanju teorije relativnosti.

„Dragi Jazavčiću (Doxerl, nadimak od milja) baš si mi mila, draga moja curo…kako je lijepo bilo prošli put, kada sam tvoj mali lik smio da stisnem uz sebe, kako priroda zapovijeda, budi najnježnije poljubljena, dušo draga!“ Ovo je Ajnštajn napisao 1901. Mileva je ostala u drugom stanju 1901. Rodila je vanbračno dijete. Vjenčali su se 1903. U braku su imali troje dece i on je barem formalno potrajao do 1918. „Izostavićeš bilo kakav ličan odnos prema meni. Ne možeš da očekuješ od mene nikakvu nježnost niti ćeš da me optužuješ za bilo šta“, napisao je Ajnštajn u jednom pismu 1914. U sporazumu o razvodu on njoj priznaje da ima pravo na novac od Nobelove nagrade – koji on još uvijek nema.

Ne zna im se broj

Ajnštajn je pobolijevao za vrijeme svog dugogodišnjeg boravka u Berlinu, gdje je poslije boravka u Cirihu i Pragu živio od 1914. On je 1933 zbog svog jevrejskog porijekla otišao iz nacističke Njemačke i naselio se u Sjedinjenim Državama. U Berlinu ga je njegovala njegova bliska rodica, glumica Elza Levental (Elsa Löwenthal). Živio je sa njom, a kada se razveo od Mileve stupili su u brak.  Ona nije imala dlake na jeziku. Kritikovala je njegovu tj elesnu higijenu i poklonila mu je četku za kosu. On joj je potom napisao: „Ako sam ti previše odbojan, onda potraži momka koji je ugodniji ženskim ukusima“.

Izgleda da su ga žene i dalje voljele. Gdje god bi se pojavio bio je okružen ženama. Na svojim putovanjima zbog predavanja imao je brojne afere. Čak je i u Berlinu pored žene imao i ljubavnicu. Ajnštajnov biograf Armin Herman (Hermann) je zapisao: „Najveće opterećenje za brak bile su Ajnštajnove afere. On je osjećao da ga snažno privlači sve žensko“.

Velika ljubav iz mladosti

Ispostaviće se da je njegova prva ljubav Mari Vinteler (Marie Winteler) bila mnogo više od flerta. Ajnštajn je u kući u kojoj je bio smješten da bi nadoknadio maturu zatekao domaćinovu kćerku. Njoj je napisao sljedeće redove: „Kada sam pročitao tvoje pismo, kao da sam gledao da mi kopaju grob, razoreno je ono malčice sreće  što mi je ostalo, ostaje neutješan život po dužnosti". Ljubav je trajala kratko, vrlo brzo posle toga naklonost se okrenula Milevi.

Pisma koja su dugo bila čuvana u Istorijskom muzeju Berna, objavljena su tek 2018. Ona genija vijeka pokazuju kao romantičnog muškarca koji je sklon patetici: „Kakva beskonačna sreća je osjećaj: mi smo jedna duša. Ljubav nas čini velikim i bogatim i ni Bog nam je ne može uzeti“.

Njegova ljubavna pisma pokazuju da je volio nauku, prijateljstvo i – žene. Nije bio samo genije kojem se dive. Bio je sasvim normalan muškarac. Originalna ljubavna pisma Alberta Ajnštajna su se pojavila u aukcijskoj ponudi londonske kuće Kristis.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu