Godinama Gorka Šimanić izdaje apartmane Bosancima i Hercegovcima u sezoni godišnjih odmora. U „prvoj zoni“, neposredno uz hotel „Dalmacija“, kod nje uvijek ima gostiju iz Živinica, Banja Luke, Sarajeva, Širokog Brijega...

„Imam stalne goste, i od prije rata i sada; ljude koji su otišli u Dansku, Njemačku, Švedsku, uvik smo u kontaktu, zadovoljni su oni sa mnom i ja sa njima...“ – kaže ova gospođa.

Da nema Bosanaca ne bi se znalo za Makarsku

Gradac, Podgora, Živogošće, Tučepi, Podace, Zaostrog, Makarska – kultna su mjesta gdje Bosanci i Hercegovci svake godine po desetak dana provode svoj odmor. Veliki brod uplovljava u Makarsku, a Barba Mito, nakon što je čuo da pričamo o temi kako mještani doživljavaju turiste iz BiH, sa razglasa pozdravlja: „Šta bi ja bez Bosne?! Ako produbite Miljacku eto mene u Sarajevo!“ – šali se.

Poznati Makaranin je bosanski zet. Njegova supruga je iz Prijedora i odlično zna šta je „turističko zaleđe“.

„Makarska je orijentirana na Bosnu i Hercegovinu, to je njeno zaleđe. Da nema Bosanaca, ne bi se znalo za Makarsku“ – priča u brodskoj kabini dok blješte blicevi turista koji se žele fotografirati sa mornarskim i gusarskim suvenirima.

Bosanci ne kupuju ruže

U velikoj gužvi na glavnoj plaži, Marijan Buljan se probija sa tacnom punom osvježavajućih napitaka. Kao konobar radi trideset godina i sve goste poznaje u dušu.

„Bosanci su posebni,“ priča on. „Dok ima - ima, nije bitno koliko je dana. Međutim, nema više velikih cehova niti nekih ludih provoda. Ako se popije piće u kafiću – dobro je, ako ne – kupi se u trgovini i popije na balkonu u sobi. Ali, svi se tako ponašaju danas, ne samo gosti iz Bosne i Hercegovine. Svi su se uplašili krize.“

Marija je studentica zemljopisa iz Koprivnice, a zarađuje kao prodavačica cvijeća. „Osobno nemam priliku ruže prodavati starijima i ne prodajem Bosancima. Kažu da su sami od sebe ruže i da im ne trebaju. Često govore kako su se već oženili i kada bi dragoj donijeli ruže ona bi ih sumnjičavo gledala i mislila da su učinili nešto zločesto“ – smije se ova djevojka sa desetak ruža umotanih u celofan u velikoj pletenoj korpi.

Bosanci i Hercegovci se na Makarskoj rivijeri osjećaju kao kod kuće. Mještani misle kako se moraju mijenjati odnosi njih samih prema gostima. „Mi bi 'tili gosta, 'tili bi zaradit' a da mir i tišina bude u jedanaest sati uveče. E pa, neće moći“ – jasna je Gorka Šimanić.

„Mi domaći moramo dati više da bi nam gosti nastavili dolaziti“ – tvrdi Barba Mito.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednica: Marina Martinović