Albanija je posljednjih godina u više navrata primala velike grupe izbjeglica koje nisu htjeli ni Evropa ni SAD. Na primjer, nekoliko hiljada iranskih opozicionara ili građana Avganistana koji su morali da bježe od talibana nakon što se NATO povukao iz Avganistana. Zvanično, albanska vlada pod premijerom Edijem Ramom opravdala je taj gest tradicijom posebnog albanskog gostoprimstva. Nezvanično, bilo je mnogo spekulacija o tome šta je Albanija mogla dobiti zauzvrat.

Početkom novembra 2023. albanski premijer i njegova italijanska koleginica Đorđa (Giorgia) Meloni najavili su sporazum o gostoprimstvu koji nadmašuje sve prethodne sporazume: Albanija je pristala da smjesti izbjeglice sa Mediterana u prihvatne centre u ime Italije, gdje će italijanske vlasti provjeravati i odlučivati o njihovim zahtjevima za azil; a ako nemaju pravo na azil onda o njihovom brzom povratku u zemlje porijekla. Italija je samo 2023. zabilježila dolazak 145.000 izbjeglica – od kojih je većina došla čamcima preko Sredozemnog mora.

Kampovi će biti postavljeni na dvije primorske lokacije u sjevernoj Albaniji. Predviđeno je da sporazum traje pet godina, i da Albanija prihvati godišnje do 3.000 migranata koji putuju preko Sredozemnog mora u Italiju. Nisu otkriveni nikakvi dalji detalji - ali je Edi Rama ponovo govorio o tradicionalnom albanskom gostoprimstvu kao razlogu. Posebno je nejasno šta će se dešavati sa izbjeglicama ako im se odbije zahtjev za azil. Jer, Albanija nema sporazume o repatrijaciji sa afričkim ili azijskim zemljama.

Saslušanja u Ustavnom sudu

Dok su javnost u Albaniji, kao i mnogi strani posmatrači, još tražili objašnjene zašto Albanija pristaje na takav dogovor, Ustavni sud Albanije je privremeno zaustavio projekat u decembru 2023. Grupa opozicionih poslanika ranije je podnijela tužbu na osnovu toga što je Rama sporazum zaključio mimo parlamenta. Ustavni sud zakazao je ročišta koja su počela 18. januara na kojima će biti donijeta konačna odluka o sporazumu. Saslušanja nisu javna. Ustavni sud je u međuvremenu saopštio da želi da donese odluku po završetku ročišta sljedeće nedelje - navedeni datum je 24. januar 2024.

Prema reijčima Dorijana Matlije, advokata i šefa albanske nevladine organizacije Res Publica, sporazumom se zloupotrebljava princip eksteritorijalnosti. „U ovom konkretnom slučaju, dio Albanije postaje italijanska teritorija. To se obično odnosi samo na ambasade, odnosno na veoma mala područja koja ne mogu da prime veliki broj migranata. U ambasadama je osoblje akreditovano, a ovdje je riječ o ljudima o kojima ne znate ništa", rekao je Matlija za DW.

Arjan Dirmiši (Dyrmishi), stručnjak za bezbjednost i šef Centra za proučavanje demokratije i upravljanja u Tirani, kritikuje potpuni nedostatak transparentnosti u sporazumu o migraciji. Za sada se gotovo uopšte ne znaju detalji o tome kako će se postupati sa izbjeglicama, na primjer da li im je dozvoljeno da napuste kamp ili su zaista internirani. „Sve je potpuno nejasno", rekao je Dirmiši za DW.

Presedan koji će potaći druge zemlje EU?

Pravni ekspert Matlija se nada da će Ustavni sud proglasiti sporazum nevažećim. U suprotnom, strahuje, da bi to moglo da postane presedan, ne samo za Albaniju, već i za druge evropske zemlje. „Izbjeglička kriza u Evropi je sve gora“, rekao je Matlija, „a to bi moglo da znači da i druge zemlje EU mogle da krenu istim putem". U Njemačkoj je, na primjer, sporazum već naišao na izvjesno odobravanje. Nedavno se šef CSU Markus Zeder (Soeder) pozitivno izjasnio o sporazumu i nazvao ga mogućim modelom za Evropu.

Zapravo, takav sporazum između EU i evropske zemlje van EU nikada ranije nije planiran. Ali jeste drugdje. Velika Britanija naime odavno želi da zaključi sporazum o deportaciji sa Ruandom. Prvi ugovor je britanski Vrhovni sud proglasio nezakonitim u novembru 2023. godine, ali je premijer Riši (Rishi) Sunak od tada zaključio novi sporazum i predstavio nacrt zakona koji bi to trebalo da omogući. To je odobrila većina poslanika u britanskom Donjem domu. Sporazumom se traži da migranti koji stignu u Britaniju preko Lamanša budu deportovani u Ruandu, bez obzira na njihovo porijeklo. Tamo bi trebalo da podnesu zahtjev za azil, ali ne bi mogli da se vrate u Veliku Britaniju.

Meloni i Rama već imaju koristi

Dok je Ruanda za sporazum krajem 2023. već dobila oko 160 miliona evra, u slučajevima Italije i Albanije nejasno je da li će i koliko novca stići u Tiranu.

Bez obzira da li će se sporazum u nekom trenutku primijeniti ili ne – šefovi vlada dviju zemalja bi trebalo da su već profitirali: Đorđa Meloni je u unutrašnjoj politici dokazala da je u stanju da djeluje nezavisno od EU i samostalno u politici prema izbjeglicama - ako je to neophodno. Edi Rama, s druge strane, koji je sve više kritikovan na međunarodnom nivou zbog svog autoritarnog stila vladanja u Albaniji i njegove sve veće moći, može da pokaže svoju spremnost da sarađuje u spoljnoj politici i odvrati pažnju od antidemokratskih dešavanja u svojoj zemlji.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu