Davno su još u predvorju kulturnog centra alevita u istanbulskoj četvrti Alibey s ljubavlju posađena 33 stabla. Svako stablo je spomenik za članove zajednice, koji su poginuli tijekom podmetnutog požara u Sivasu. Ovaj dan se duboko urezao u sjećanje alevita. "Masakr koji se dogodio 1993. nam ja pokazao: ako se mi aleviti i dalje budemo organizirali i ako ne budemo tihi, ovakvi događaji će biti češći", kaže Hüseyin Güzelgül u razgovoru za Deutsche Welle. Ovaj alevita i bivši nastavnik je i voditelj kulturnog centra.

U Turskoj prema procjenama živi oko 15 do 20 milijuna alevita - Društvo za ugrožene narode procjenjuje brojku na čak više od 20 milijuna. Oni svoju religiju smatraju dijelom islama. Za razliku od sunitskog islama, aleviti se mole četvrtkom, a ne petkom, objašnjava Güzelgül te dodaje da se muškraci i žene zajedno mole i da žene ne moraju pokrivati glavu.

Za pripadnike alevitske vjerske zajednice u Turskoj nema vjerskih objekata kao što su crkve ili džamije. Prostori za molitvu se uređuju samo u velikim kulturnim centrima, kao što je ovaj u Alibeyu. Osim toga se u kulturnom centru mogu pohađati tečajevi jezika te glazbena i kazališna škola. Država ne subvencionira ove ustanove. Kulturni centri se financiraju isključivo donacijama.

"Uznemiravanja još uvijek postoje"

U gradu Sivasu je 2. srpnja 1993. život izgubilo 33 alevita. Fundamentalistička skupina podmetnula je požar u hotelu Madimak: gosti su doputovali u ovaj grad radi alevitske proslave. Višesatna muka se prenosila izravno na televiziji: pred hotelom se skupilo tisuće sunita, koji su većina među muslimanima u Turskoj i koji već generacijama alevite smatraju nevjernicima i hereticima. Glasno su pred hotelom u Sivasu uzvikivali: "U ime božje, dosta nam vas je". Policija i vatrogasci djelovali su tek satima kasnije. Zašto, to ni do danas nikome nije jasno.

Mnogi aleviti su i sada ljuti zbog tog događaja. No, njihova mržnja nije usmjerena samo na prošlost - i danas su aleviti diskriminirani, kako od strane države, tako i od turske zajednice. Najveći problem je taj što se aleviti smatraju građanima drugog reda, objašnjava Güzelgül. "Uvijek smo bili isključeni, progonjeni i asimilirani. Uvijek nas se maltretiralo, vrijeđalo, a to se radi i danas", rekao je ovaj pobožni alevit.

Kao primjer Güzelgül navodi svađu oko alevitskih pogreba. Sunitski muslimani češto su znali uvrijediti alevite tako što su tvrdili da aleviti ne bi smjeli imati pogrebne obrede, da ne smiju prati tijelo mrtvaca i da nisu pravi muslimani, kaže Güzelgül. "Koristili smo ručnike i plahte vlastitih domova kako bi mogli sahraniti pokojnike."

"Teško nam je vjerovati Erdoganu"

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan planira nove reforme, koje bi trebale izići u susret zahtjevima alevita. Prema navođenju turskog televizijskog programa Haberturk, vlada želi od postojećih alevitskih organizacija načiniti jednu krovnu. Tu bi krovnu organizaciju vlada poticala subvencijama. Na Hitit-Sveučilištu u gradu Çorum, na prostoru Anatolije na Crnom moru, uskoro bi se trebala osnovati i katedra za proučavanje alevitskog islama. Alevitski vjernici bi tamo imali mogućnost obrazovati alevitske teologe. Nakon završetka bi trebali dobiti službeno zvanje "vjerskog predstavnika".

Muhterem Aktas ne vjeruje u Erdoganove planove. Aktas je direktor zaklade "Alevi Bektaši" u Istanbulu. Rođen je i odrastao u Sivasu. Kao 20-to godišnjak svjedočio je o podmetnutom požaru u tom gradu i stajao u blizini sunitskih fundamentalista. On se sjeća groznog događaja i "namjernog ubojstva" alevita. Ali naglašava da je uvijek postojalo proganjanje alevita. "Najpoznatiji masakar alevita dogodio se 1516. Tada je osmanski vladar Yavuz Sultan Selim dao ubiti preko 40.000 alevita. A Erdoganova vlast želi treći most preko Bospora nazvati po njemu, kaže Aktas.

Ovo jasno pokazuje negativnost i neprijateljstvo turskoj premijera pre,a alevitima, kritizira Aktas. "Ipak se nadamo boljitku, iako nam je teško vjerovati Erdoganu." Aleviti su htjeli jednaka građanska prava: "Ne treba nam pozitivna diskriminacija ili toleranciju. Ne želimo posebna prava, samo želimo da su svi jednaki", tvrdi direktor zaklade "Alevi Bektasi".

"Razlike se moraju prihvaćati"

Alevitska spisateljica i novinarka Miyase Ilknur ne shvaća ozbiljno Erdoganove reforme. "On (Erdogan) želi novi most preko Bospora nazvati prema osobi, čije ime alevite strašno vrijeđa a pritom želi provesti reforme za alevite?", pita Ilknur sarkastično. Ako će i dalje diskriminirati alevite, onda ni reforme ništa ne znače, objašnjava Ilknur za Deutsche Welle.

Za Ilknur najveći je problem diskriminacija alevita. "Ugnjetavanje, nasilje i otuđenje imaju samo jedan rezultat: aleviti će se okreniti još više svom identitetu i svojoj vjeri. Postat će još radikalniji", smatra ona. Ne mogu se svi aleviti protjerati ili riskirati masakr. Potrebno je voditi miran suživot i prihvatiti vjerske razlike.

Autorice: Senada Sokollu / Svjetlana Rezo

Odg. urednica: Jasmina Rose