Sa sedam godina je već svirala klavir, kasnije čelo. Meksička dirigentkinja Alodnra de la Para (Parra) studirala je kompoziciju i dirigovanje u Meksiko sitiju i Njujorku. U međuvremenu, ova 35-godišnjakinja diriguje kao gostujuća dirigentkinja različitim orkestrima svjetskog glasa, a od 2017. preuzima mjesto muzičke direktorke i glavne dirigentkinje Simfonijskog orkestra Kvinslend, jednog od najznačajnijih australijskih orkestara.

Svojim koncertom u 'Palati lijepih umjetnosti' u Meksiko sitiju, 6. juna ove godine otvorila je 'Godinu Njemačke' u Meksiku. Muzičari 'Njemačkog orkestra mladih' pomažu muzičare 'Eskuela Karlos Čavez orkestra' kada su u pitanju djela Ludviga van Betovena i Silvestrea Revueltasa. Pod dirigentskom palicom Alondre de la Para će ovog 15. septembra biti izveden Kampus-koncert, na kojem će nastupiti 'Njemački orkestar mladih', Pokrajinski orkestar mladih Sjeverne Rajne Vestfalije kao i meksički solisti, što je zajednički projekat Betovenfesta i Dojče velea. Na koncertu će između ostalog biti premijerno izveden komad 'Zimmergramm', meksičkog kompozitora Enrika Čapela po narudžbi DW-a.

DW: Prošlog ljeta ste u jedan orkestar ujedinili mlade muzičare iz njemačkog i meksičkog orkestra. Do čega je to dovelo?

Alondra de la Parra: I 'Njemački orkestar mladih' i 'Orkestar Karlos Čavez' su bili veoma dobro pripremljeni, i zbog toga je još trebalo samo poraditi na zvuku i ritmu i dovesti ih u harmoniju. Bilo je ekstremno uzbudljivo. Bila sam veoma srećna pustiti ih da sviraju i Betovena i Revueltasa. Betoven je poznat svuda, i u Meksiku, stoga se ova generacija njemačkih muzičara raduje da upozna naš repertoar.

Radite često s mladim muzičarima? Šta je u tom posebno?

Volim da radim s njima, jer me provociraju da radim na drugi način. Ponekad moram da objašnjavam i ono što se podrazumijeva, ali se događa i suprotno. Jer, mladi muzičari ponekad istog trena razumiju nešto za šta je profesionalcima potrebno mnogo više vremena. A sa ovim nebrušenim talentima mogu da se događaju magične stvari. Osim toga, volim da radim sa mješovitim orkestrima jer to doprinosi da muzičari steknu još više iskustva. I ne zaboravimo da je zadatak muzike da povezuje ljude, kako bi mogli da razmjenjuju emocije, ideje i slike.

Dirigovali ste djela Enrika Čapela. Kako izgleda rad sa kompozitorom i šta mislite o njegovoj muzici?

Enriko je moj prijatelj i kolega od početka moje karijere. Jedan od prvih komada koje sam dirigovala u Njujorku bio je 'Inguesu', a osnova na kojoj je nastao ovaj komad je bila fudbalska utakmica. Mi smo čak išli i u istu muzičku školu, doduše ne u isto vrijeme jer on je dosta stariji. On je izuzetan kompozitor. Iza njegove muzike uvijek se krije neka priča. Njegova iscrpna istraživanja su razlog za to što je svaka njegova nota napisana baš na tom mjestu na kojem je napisana. Volim da radim s Enrikom. Zaista je sjajno raditi s njim, pričati o njegovoj muzici i biti involviran u njegov kreativni proces.

Šta nam možete reći o novim Čapelaovim djelima koja ćete dirigovati u Bonu?

Kod Enrika uvijek ima neka priča. U ovim djelima se radi o vremenu nakon Meksičke revolucije i o vremenu prije Prvog svjetskog rata kada su se sastale vlade Njemačke i Meksika kako bi pregovarale o mogućem savezu. Tako da se iza njih kriju interesantne priče. U ovom komadu se iz tog vremena pojavljuju različiti karakteri kako meksički tako i njemački. Osim toga tu će biti i jedan fantastični gitarista - Pablo Garibaj. I to je odlična ideja.

A imate li omiljenu kompoziciju kada se radi o Betovenu?

Svaka nota koju je Betoven napisao je grandiozna, ali, mislim, da je moj omiljeni komad 'Eroika', njegova 3. simfonija. Ona je nevjerovatno dobro napisana. U njoj je sadržano toliko ljepote i istovremeno je toliko duboka. Ovaj komad jedostavno ima mnogo toga da kaže.