Tzv. Lima-grupa odbacila je vojnu intervenciju u Venecueli. Ali, koliko dugo će se SAD toga pridržavati? To budi i sjećanja na mračnu politiku SAD u Latinskoj Americi.

Sedam miliona američkih dolara su SAD uložile u čileansku predsjedničku kampanju 1970. godine, ali to nije pomoglo. Socijalista Salvador Aljende je pobijedio na izborima. Potom je vojska dobila zadatak da zbaci Aljendea prije inauguracije, ali ni to nije uspjelo. Uslijedile su nebrojene tajne operacije CIA-e. Vašingtonu je na ime troškova ispostavio račun od deset miliona dolara.

"Pustite privredu da vrisne", riječi su kojima je američki predsjednik Richard Nixon pozvao svoje savjetnike da destabiliziraju čileansku ekonomiju. No, Aljende uspijeva da ostane na vlasti. Ultima Ratio bio je vojni puč od 11. septembra 1973. godine, za koji su Sjedinjene Države dale političku i finansijsku podršku. Omražena lijevo-orjentisana čileanska vlada je zbačena, na vlast je dovedena desnica.
 

Da li se istorija ponavlja u Venecueli?
 

"Sve opcije su na stolu", poruka je koju je američki predsjednik Donald Trump prije mjesec dana uputio u pravcu Karakasa.  Drama oko propalih isporuka humanitarne pomoći u subotu čini sve manje vjerojatnom mogućnost diplomatskog rješenja konflikta.
 

Da li to znači da je američka vojna intervencij postala vjerovatnija? "Ni u kojem slučaju", kaže američki politolog Christian Hacke. "To bi, sa protekcionizmom kao smjernicom, bilo u suprotnosti sa Trumpovom vanjskom politikom ali i protivno raspoloženju u samim Sjedinjenim Američkim Državama."
 

Trump ne želi da opeče prste u Venecueli
 

Američki potpredsjednik Mike Pence ostao je na verbalnoj podršci tokom medijski efektnog susreta sa samoproglašenim privremenim predsjednikom Venecuele Juanom Guaidom u Bogoti. SAD će tako dugo stajati uz Venecuelu, "dok se u zemlju ne vrate demokratija i sloboda i tu nema povratka na staro". Za Sjedinjene Države to znači: dodatnim sankcijama povećavati pritisak prema vladi Nicolása Madura.

Ministarstvo finansija SAD-a uvelo je sankcije guvernerima venecuelanskih saveznih država Apure, Vargasa, Caraboboa i Zulia, koji su zajednički odgovorni za blokadu isporuka pomoći: nemaju više pristupa svojim računima u SAD-u a zabranjen im je i ulazak u ovu zemlju. "SAD će svakako intenzivirati i svoje tajne obavještajne aktivnosti, ali Trump neće željeti opeći prste u Venecueli", kaže Hacke.
 

Borba za prevlast između SAD i Kine
 

"Venecuela je postala poprište borbe za prevlast puno većih dimenzija", kaže Josef Braml, iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. S jedne strane je energije gladna i moći željna  Kina, a s druge strane SAD, koje ne trpe konkurenciju u svojoj tzv. „hemisferi".

Autor knjige "Trumpova Amerika – na uštrb slobode" navodi: "U Strategiji za nacionalnu sigurnost iz decembra 2017., prisustvo Kine u Latinskoj Americi je klasifikovano kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD, protiv koje će se ova svjetska sila, ako je potrebno, boriti  svim sredstvima, uključujući i vojne". Kina, koja je tokom posljednje decenije Venecueli osigurala 62 milijarde dolara kredita u zamjenu za naftu, postepeno širi svoj geopolitički uticaj širom Latinske Amerike.
 

Latinska Amerika zanemarena
 

S druge strane, SAD su tokom proteklih 20 godina napustile svoje samoproglašeno „predvorje". Ni republikanac George W. Bush, ni demokrata Barak Obama nisu pokazali veliko interesovanje za region. Istovremeno su Kina i Rusija vješto iskoristile ovaj politički vakum. Osim toga, Latinska Amerika nije zaboravila vojni udar u Čileu, borbu protiv Sandinista u Nikaragvi niti otmicu vladara Paname Manuela Noriegea.

Zato antiimperijalistička propaganda Nicolása Madura i dalje prolazi i to je jedan od razloga zašto predsjednik Venecuele može zadržati vlast uprkos represiji, izgladnjeloj populaciji i katastrofalnom medicinskom zbrinjavanju u zemlji.
 

Igrati na kartu sankcija
 

SAD ne žele da rizikuju požar u regionu i vode svoju politiku na činjenici da će sankcije i nedostatak prihoda od nafte dovesti Madura do potpunog bankrota. Nedostajaće mu novca da plaća onaj dio vojske, koji mu je ostao vjeran. Ako vojska promijeni stranu, Maduro je prošlost i to je strategija koju slijedi Vašington. U isto vrijeme Vašington želi osloboditi put za Juana Guaidóa, za kojeg, kada bi došlo do američke invazije,  vjerojatno više ne bi bilo političke budućnosti u Venecueli.

"Ne vidim zašto bi bilo neophodno da šutimo i gledamo kako neka zemlja, zbog neodgovornog naroda, postaje komunistička", rekao je za Čile nekadašnji američki savjetnik za sigurnost Henri Kisindžer Henrz Kissinger. Pola stoljeća kasnije, SAD stavljaju cijeli ulog na jednu kartu i nadaju se, kao nekada u Čileu, da će se njihov "problem" u Latinskoj Americi riješiti na ovaj način.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android