Predsjednik njemačke podružnice organizacije Amnesty International Wolfgang Grenz naglašava kako Njemačka nipošto nije najveći problem njegove organizacije i kako se ovdašnji incidenti ne mogu niti usporediti s onim što se praktično svakodnevno zbiva, na primjer u Rusiji.

Ali već i jedan jedini slučaj kršenja ljudskih prava je već previše - a na žalost, i u ovoj zemlji ih ima više nego samo jedan. Ističe jedan slučaj iz pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije. Jednog trgovca iz St. Augustina kod Bonna su susjedi optužili kako gomila oružje kod kuće i kako je blizak neonacističkim stavovima. Može se razumjeti da je to pobudilo zanimanje policije, ali umjesto da posjeti osumnjičenog kod kuće i rasčistiti te optužbe, ona se odlučila - da ga progoni na autocesti.

Besmislena jurnjava na autocesti

"Tog čovjeka su premlatili da je bio zreo za bolnicu i od onda je radno nesposoban. Pokrajina Sjeverno Porajnje i Vestfalija je i od suda osuđena na isplatu odštete za pretrpljene bolove", objašnjava Grenz, ali i dodaje najveći problem: nikad nije utvrđeno, tko su bili ti službenici koji su premlatili osumnjičenog.

Jer u Njemačkoj policijski službenici, čak i kada su u uniformi, na sebi ne nose nikakvo ime ili oznaku kojom bi ih se moglo identificirati - samo oznaku kojoj pokrajinskoj policiji pripadaju i koji čin imaju. Utoliko i u drugim slučajevima neprimjerene uporabe nasilja policijskih službenika Amnesty International ima problem: "U svim slučajevima smo morali utvrditi kako se oni ne mogu istražiti i to, kao prvo, zato jer se ne mogu identificirati mogući počinitelji i kao drugo, zato jer niti ne postoji neovisna institucija koja bi se bavila s takvim slučajevima kod policije."

To nije stanje koje organizacija za ljudska prava može prihvatiti i zato Wolfgang Grenz traži da se svaki policijski službenik mora moći identificirati: "To ne moraju biti natpisi s imenom i razumijemo da ima policajaca koji moraju ostati anonimni kako bi bili zaštićeni u procesu istrage koju vode". Ali mora postojati neki sustav označavanja preko kojeg bi bilo moguće utvrditi, tko je točno bio na nekom zadatku i što je učinio.

"Nije problem samo policija"

Hugh Williamson, koji je u istoj organizaciji nadležan za čitavu Europu i središnju Aziju, dodaje još jedan problem kojeg Amnesty International ima s policajcima u Njemačkoj: rasizam. Doduše, aktivist za ljudska prava je oprezan u svojim izjavama i žali se tek na "nedostatak osjetljivosti" njemačkih policajaca prema rasističkim incidentima u ovoj zemlji. Ali vjeruje kako se njemačka policija ne trudi toliko ako je žrtva pripadnik neke etničke manjine koliko bi se trudila da je žrtva rođeni Nijemac.

Isto tako, teško mu je odreći se dojma kako su njemački policajci skloniji provjeriti neku osobu i oštrije nastupiti prema njoj - opet, ako je pripadnik ili pripadnica neke etničke manjine. Na žalost, Williamson smatra kako se ta vrsta podjele na "naše" i "njihove" ne završava tek u postaji policije, nego da i drugi državni organi i sudovi čine razliku među ljudima zbog njihove etničke pripadnosti: "Ovdje nedostaje školovanje. Policajci trebaju trening kojim bi se suočili protiv diskriminacije, ali takav isti trening trebaju i mnogi drugi službenici i čak suci."

Autor: G. Birkestock / A. Šubić

Odg. ured.: S. Tanović