Andrea Petković je najprije opisala strogu ishranu i režim života prilikom priprema za prvi meč na turniru, i veliko razočarenje nakon izgubljenog meča:

„Uz razočarenje došli su stid i gnjev prema svijetu ili Bogu, ili u šta god se vjeruje ili ne; gnjev zbog toga što toliki rad nije nagrađen. Onda sam se sjetila da sam odrasla i najkasnije sa 25 godina shvatila da život tako ne funkcioniše. Ali u emotivnim trenucima čovjek biva djetence, koje čezne za tim da ga roditelji nagrade i vole. To me dovodi do Novaka Đokovića. I do pitanja, da li je i on osećao stid, gnjev zbog situacije i svijeta koji ga ne nagrađuje.

Kratak sažetak’najvećeg sportskog skandala’ poslednjih godina, kao što su na naslovnim stranicama tvrdili neki listovi – znajući da to nije bio čak ni najveći skandal u poslednjih mjesec dana, ako pomislimo da je teniserka Peng Šuaj nestala, pošto je jednog političara optužila za seksualno zlostavljanje. Ali ko sam ja da mjerim te stvari.

Sažetak: Novak Đoković, deklarisani protivnik vakcinisanja, dobio je medicinsko izuzeće da bi učestvovao na Otvorenom prvenstvu Australije. On to s ponosom oglasi na društvenim mrežama, i dok je on još u avionu za Melburn, to izazove pravu lavinu negodovanja. On sleti, ponište mu vizu i on završi u hotelu za deportaciju. Poslje jedne nedjelje ping-ponga između sudova i advokata, viza mu je anulirana i on mora da napusti zemlju. U međuvremenu su se pojavljivale optužbe za falsifikovanje dokumenata, jedno sudsko poništenje odluke o ukidanju vize i valjda hiljadu manjih koraka do trenutka njegove deportacije.

Jedna strana sada misli da je Novak bahati egoman, koji je sam kriv za sve, jer neće da se vakciniše. Druga strana ga predstavlja kao žrtvu i politički simbol, na kojem treniraju strogoću. Istina je: Oboje je tačno, i to na kompleksan način istovremeno, jedno sa drugim u žestokoj protivrečnosti. Samo što ljudi koji na omiljenoj medijskoj platformi imaju 280 znakova na raspolaganju, teško da mogu to izraziti. 

Čovjek nije samo racionalno biće

Novak i ja smo isto godište, 1987. Moja poslednja dva mjeseca apsolutnog odricanja za Novaka su istih takvih 20 godina. Kada poslije dvije nedjelje teškog treninga poželim da popijem pivo, onda to i uradim. Novak ne. Kada jednom nedjeljno odem u kafe, da bi kratko boravila u svijetu koji se ne sastoji isključivo od bijelih linija i zvuka udarca reketa o tenisku lopticu, onda mi samo svaki drugi put pođe za rukom da ne naručim kolač. Koliko ja znam, Novak je nešto slatko pojeo poslednji put u jednom srpskom restoranu, to su bile palačinke sa medom bez glutena. Znam to tačno, jer sam bila tu i pitala sam se još tada šta sve smije satira.

Uprkos tome: kada Novak pazi na to šta unosi u tijelo, za mene je to mnogo vjerodostojnije od one djevojke koja mi u Njujorku pred restoranom brze hrane sa burgerima objašnjava da neće da se vakciniše jer ne želi da u svoje tijelo ’unosi toksične stvari’. A pri tome je još s uživanjem povukla dim iz cigarete koju je sama smotala.

Pošto to znam o Novaku, pitam se da li on zbog svijeta osjeća stid ili gnjev. Ili oboje. Tako, kao ja. Samo što sam ja svoju nagradu očekivala poslije dva mjeseca i bila sam bijesna na svijet zbog izuzetno loše odigranog meča. Dok Novak poslije 18 godina perfektnog ponašanja (možda) očekuje nagradu i poslije izbacivanja iz Australije (možda) osjeća gnjev prema svijetu. U svakom slučaju u svojoj izjavi nakon svega on je govorio o razočarenju.

Ni jedno ni drugo nije racionalno. Novak se mogao vakcinisati. Ja sam mogla igrati bolje. Ali kada bi čovjek bio samo racionalno biće onda ne bismo imali ekonomske krize, ili samo one manje, ne bismo imali klimatske katastrofe ili barem one koje je lako savladati."

Šta smo naučili?

Andrea Petković potom u svom autorskom članku opisuje kako u kafeu u Melburnu poslije izgubljenog meča naručuje kolač od narandže i čaj od đumbira i da se čudi tome što se svijet usred pandemijske i klimatske krize okomio na jednog tenisera.

„Novak će oboriti rekord u broju osvojenih Grend slem turnira, sa ili bez Melburna. Australian Open biće i dalje održavan. Australija će se i dalje držati svog strogog imigracionog zakona. Šta smo naučili u svemu tome? Možda, da se sport sve više politizuje, jer je lakše da energiju usmjerimo na simbole, nego na realne, bolne stvari. Naime, o izbjeglicama koji u deportacionom hotelu katkad deset godina čekaju novosti, do sada nisam pročitala bjelosvjetske komentare."

Andrea Petković je profesionalna teniserka, novinska autorka i književnica. Rođena je 1987. u Tuzli i živi u Darmštatu. Godine 2020. je u njemačkoj izdavačkoj kući KiWi objavila pripovijetke pod nazivom „Između slave i časti leži noć“.

Priredio Dragoslav Dedović

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.