Koncem 2015. godine, sirijski izbjeglički par Widad i Mohammed su dobili termin kod ginekologa u Njemačkoj. Bračni par je, zajedno sa svojih troje djece, pobjegao iz Sirije. Najprije su koristili automobil, a kasnije bježali pješice. Widad je tada već bila trudna. Nakon pregleda uz pomoć ultrazvuka, liječnici su im čestitali: uskoro stiže još jedna kćerkica. Sirijci nisu dugo razmišljali o tome kako će nazvati svoje dijete – ona je dobila ime Angela, po njemačkoj kancelarki, po njihovom „anđelu spasitelju".

Šest godina kasnije malu Angelu susrećemo u prostorijama Caritasa u Gelsenkirchenu, u savjetovalištu za izbjeglice. Tamna kosa, tamnocrvena haljinica. Angela se šetka okolo i svi je pozdravljaju s osmijehom na licu: "Hi, Angie", "Hallo, Angie", "Guten Morgen, Angie" - a Angela, koju svi zovu samo "Angie", uzvraća osmijehe i pozdravlja ljude. Ovo dijete se, nema sumnje, dobro osjeća u Njemačkoj. I nosi ime koje je istovremeno i ponos ali i veliki teret.

"Svi vole našu kćerku Angelu, pa i brojne starije žene u našem susjedstvu, one su uvijek sretne kad vide Angelu", kaže njezin otac Mohammed, "a mi volimo Angelu Merkel zbog onoga što je učinila za nas."

- pročitajte i ovo:  Pet godina poslije „Uspjet ćemo“ u brojkama

Menadžerica izbjegličke krize

Pomalo je čudna stvar da su mnogi Nijemci i nakon 16 godina provedenih s kancelarkom u odlasku, još uvijek skeptični prema Angeli Merkel, a istovremeno bi ova sirijska obitelj koja sada živi u Ruhrskoj oblasti, njemačkoj kancelarki najradije podigla spomenik. Angie svoju poznatu imenjakinju viđa svaki dan, kancelarka joj se smješka sa  TV-ekrana.

"Dok su druge zemlje zatvorile vrata, Merkel je nama i prije svega našoj djeci ovdje omogućila novi život", kaže Mohammed, "svi naši sirijski prijatelji su tužni što Merkel sada odlazi. Moja majka u Siriji mi preko telefona kaže: Stvarno šteta, što će sada biti s njom?"

Mala Angela još ide u vrtić, u avgustu iduće godine i ona će, kao i njezinih troje starije braće i sestara, krenuti u školu. Ona obožava pričati priče, slikati i bojiti, najradije cvijeće, a već je dva puta bila na stadionu Schalkea 04. Što bi Angie htjela biti, kasnije u životu? "Nešto poput Angele Merkel, htjela bih pomagati drugim ljudima", kaže ona pomalo sramežljivo.

Je li Njemačka uspjela?

Kada se Angela rodila početkom 2016., Njemačka se nalazila u transformaciji – nakon "kulture dobrodošlice" koja je impresionirala cijeli svijet, počeo se širiti osjećaj straha. Jedna mala sirijska djevojčica s imenom savezne kancelarke rođena je usred njemačke promjene raspoloženja. Rođena je na dan, kada je u Kölnu registrirana neviđena navala zahtjeva za izdavanjem dozvole za nošenje oružja za samoobranu – nakon što je u novogodišnjoj noći zabilježeno nekoliko stotina seksualnih napada na žene.

"Da, uspjeli smo, uprkos svemu," – rekla je nedavno Angela Merkel kada je pravila bilans njemačke useljeničke politike. Možda život male Angele simbolizira kako je, sve u svemu, integracija izbjeglica iz 2015. do sada uspjela. Sva djeca pričaju tečno njemački, imaju njemačke prijateljice i prijatelje i dobre ocjene u školi.

Ali njihovi roditelji još uvijek imaju problema s etabliranjem u novoj domovini: Mohammed želi otvoriti kiosk, njegova supruga, koja je u Siriji radila kao učiteljica, želi raditi kao odgojiteljica. Sudeći po podacima Instituta za istraživanje tržište rada i zanimanja (IAB), za sada je tek svaki drugi izbjeglica iz 2015. pronašao posao u Njemačkoj.

Integracija uspjela?

"Kada bih morao ocjenjivati uspjeh integracije obitelji male Angie, i to na skali od 1 do 10, onda bih im dao ocjenu 5”, kaže Marwan Mohamed. On zna o čemu priča – 1995. je i sam iz Sirije došao u Njemačku, u zemlju u kojoj tada, kako kaže, uopće nije bilo savjetovališta za pridošlice.

Mohamed danas radi kao pravnik, u savjetovalištu Caritasa za izbjeglice on je zadužen za sve što ima veze s pravom boravka. Mala Angela i njezina obitelj su dobili dozvolu boravka, za tri godine žele podnijeti zahtjev za njemačku putovnicu.

Mohamed se ne može požaliti da nema posla, u Gelsenkirchenu živi oko 10.000 izbjeglica, od toga ih je samo iż Sirije oko sedam hiljada. I to baš u najsiromašnijem gradu u Njemačkoj, s prosječnim godišnjim prihodom od 16.000 eura po glavi stanovnika. „Mnoge su izbjeglice došle ovamo jer u Münchenu ili Kölnu nisu pronašli stan. Ovdje još uvijek ima dovoljno stambenog prostora."

- pročitajte i ovo:  Obitelj Džafar, gospođa Merkel i bijeg iz Sirije

Ključ integracije

A to opet otežava integraciju, kritizira Mohamed. "Izbjeglice se u drugim gradovima često puno brže integriraju, zato što su prisiljeni učiti njemački jezik ili stupiti u kontakt s domaćim ljudima. Ovdje je za mnoge od njih kao u njihovoj domovini, u dućanima mogu pričati i arapski. A s druge strane, ima i puno Nijemaca koji jednostavno ne žele imati ništa s izbjeglicama.”

Marwan Mohamed i njegov tim iz Caritasa se ne predaju. Kada je prošle godine izbila pandemija, pa i u Gelsenkirchenu porasla potražnja za zaštitnim maskama, izbjeglice su u rekordnom roku proizvele 7.000 komada. Muškarci su nabavili materijal, žene su krojile po uputama s interneta, a muškarci su ih onda dijelili po staračkim domovima. Prije nekoliko mjeseci, skupina sirijskih izbjeglica je krenula prema poplavljenim područjima i pomagala žrtvama u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Rheinland-Pfalzu.

Poznata rečenica Angele Merkel "Uspjet ćemo”, u neku ruku je postala i Mohamedov moto. A ta će kancelarkina rečenica živjeti i dalje u Gelsenkirchenu i nakon što ode njemačka šefica vlade, pa i među izbjeglicama. I kod obitelji male Angele ali i drugih ljudi, uvjeren je ovaj pravnik. "Nisam ovdje nikoga sreo tko je pričao loše o Angeli Merkel, sve izbjeglice ju poštuju. Ona je djeci poput Angie pružila novi dom.”

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu