Novi argentinski populistički predsjednik  i desničar nikada nije skrivao svoje planove: tijekom predizbornih kampanja upadljivo je držao u rukama veliku novčanicu od 100 dolara s vlastitim likom, a pred kamerama je 53-godišnjak ljutito sjekao kartonsku sliku Centralne banke. Poruka: Argentini treba dolar! Stara valuta, peso, mora otići, jednako kao i Centralna banka.

Promatrači pretpostavljaju da Milei svoje radikalne riječi zasad neće moći realizirati, budući da on i njegova stranka nemaju većinu u parlamentu. Ipak, neoliberalni ekonomist dobio je i veliki pljesak za prijedlog svoje ekonomske šok terapije tijekom predizborne kampanje.

Razlog je svakako i u tome što je argentinsko gospodarstvo bolesno i ne uspijeva se oporaviti. Inflacija u drugom najvećem gospodarstvu Latinske Amerike iznosi preko 140 posto. Zbog suše je žetva loša, a meso, riba i soja najvažnija su izvozni proizvodi. Posljedica: siromaštvo raste, a očekuje se da će se gospodarstvo ove godine biti u recesiji. Mnogi birači su frustrirani politikom.

Dolari kao brzo rješenje

Ako Javier Milei uspije,  uvođenje američkog dolara trebalo bi vratiti Argentinu na pravi put. Druge zemlje već su poduzele ovaj korak. Tako su primjerice Ekvador i El Salvador prihvatili dolar kao sredstvo plaćanja 2000., odnosno 2001. godine. A u Panami je dolar glavno sredstvo plaćanja od 1904. godine.

To znači da neka država priznaje dolar kao zakonsko sredstvo plaćanja. Fiksni omjer tečaja određuje kurs po kojem se postojeća valuta pretvara u dolare. Nacionalna valuta ostaje u opticaju, ali se obično više ne štampa i postupno nestaje iz prometa.

Nakon uvođenja dolara inflacija se smirila i u Ekvadoru i u El Salvadoru, a privredni rezultati su u stalnom usponu. Međutim, od tada su se obje zemlje i dodatno zadužile.

U mnogim drugim zemljama s visokom stopom inflacije odvija se neformalna dolarizacija. Dok njihove vlastite valute gube vrijednost, potrošači obično ostavljaju dolare kao „sigurnu rezervu". U neformalnim razmjenama lokalna valuta se zatim mijenja za dolare po višim cijenama - često s posljedicom da inflacija nastavlja rasti. Tako je i u Argentini već nekoliko godina.

Koje su prednosti dolarizacije?

Razlozi lošeg stanja gospodarstva i valute su ozbiljne pogreške u ekonomskoj, fiskalnoj i monetarnoj politici.

Milei i zagovornici dolarizacije uvjereni su da će se problemi riješiti sami od sebe ako se političarima (tj. eliti koju se vidi kao korumpiranu) oduzme kontrola nad valutom.

To uključuje, prije svega, inflaciju. „Argentina je oduvijek imala visoku inflaciju", kaže Nils Sonnenberg, ekonomski istraživač na Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu. „Otkako je 1881. godine uveden peso, bilo je pet reformi valute u kojima je s novčanica uklonjeno 13 nula. I bile su dvije hiperinflacije bez rata."

Otuda je povjerenje stanovništva u politiku i peso vrlo nisko. Oni koji mogu drže svoj novac u stranim valutama, koje se smatraju stabilnijima. Krajem 2022. godine Argentinci su imali više od 246 milijardi dolara na inozemnim računima ili u dolarima - što odgovara otprilike polovini godišnje gospodarske proizvodnje. I to unatoč tome što od 2019. postoji kontrola kapitala kojom se želi otežati bijeg u strane valute.

Činjenica da središnja banka nije bila u stanju osigurati stabilnu valutu velikim je dijelom posljedica njezine nedovoljne nezavisnosti o politici. U Argentini je središnja banka podređena Ministarstvu gospodarstva. Vlada je u prošlosti smijenjivala čelnike banke kako bi si osigurala pristup rezervama i poticala banku da tiska novac.

„U posljednje 122 godine - od 1900. - Argentina je uvijek imala proračunski deficit, što znači veće rashode od prihoda", rekao je Sonnenberg za DW. „Toliki deficit morate nekako pokriti - ili kroz veće poreze ili kroz veći dug. A ako se ne možete više zadužiti, onda tiskate novac."

S američkim dolarom kao nacionalnom valutom argentinske tvrtke i kućanstva opet bi imali stabilnu valutu s kojom mogu planirati i poslovati, kažu pristaše uvođenja dolara.

Koje su opasnosti dolarizacije?

No, prednosti dolarizacije su istovremeno i njene mane: ako nacionalni političari nemaju kontrolu nad valutom, prostor za političko djelovanje drastično se smanjuje.

Bez obzira radi li se o subvencijama, socijalnim programima, obrazovnom sektoru ili financiranju predizbornih obećanja - bez vlastite valute financijski korzet postaje znatno uži.

Recesije i gospodarske krize također bi bile znatno bolnije za većinu stanovništva nego što već jesu ako država nema sredstava za ublažavanje najvećih problema.

Osim toga, više ne bi bilo moguće ostvariti konkurentsku prednost na svjetskom tržištu devalvacijom vlastite valute, recimo kada se radi o izvozu ili turizmu.

Ta situacija za Argentinu nije nova. Između 1991. i 2001. zemlja je zakonom vezala svoju valutu za američki dolar - u omjeru 1:1. Kada su veliki trgovinski partneri poput Brazila i Meksika naglo devalvirali svoje valute u odnosu na dolar kasnih 1990-ih, argentinska privreda je bila u problemima. Njihova je roba odjednom postala preskupa - vlada je ponovno morala odustati od tečaja 1:1.

Za Argentinu je dolar oboje: kako obećanje stabilnosti, tako istovremeno i rizik. Zasada još uvijek nije jasno hoće li i kada biti uveden kao sredstvo plaćanja.

Izvjesno je samo da će novoizabrani predsjednik morati raditi kompromise, jer nema političku većinu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu