Argentina je među deset najvećih izvoznica pšenice na svijetu i sada želi da iskoristi krizu na tržištu hrane kako bi se pojačano ubacila u globalnu trgovinu.

No, ovu južnoameričku zemlju već godinama pogađa teška suša. Posljedice su vidljive svuda: rasušeno tlo i propale žetve.

Rakel Čan, biohemičarka iz firme Bioseres, kaže da ima rješenje. Ona ne može da prizove kišu, ali zato radi na jačanju otpora biljaka na sušu, posebno žitarica. I to pomoću bio-inženjeringa.

„Mi smo žitaricu genetski promijenili tako da je postala otpornija na manjak vode. Samo smo jedan gen u pšenici zamijenili jednim genom suncokreta. Time biljka postaje otpornija i daje mnogo veće prinose i u sušnim krajevima“, kaže Čan.

Bio-inženjeringom protiv gladi

Čudotvorna žitarica koristi tehnologiju sa oznakom HB4 i razvijena je u saradnji s argentinskim državnim uredom za ekonomiju. Za argentinske naučnike je ovo odgovor na globalnu krizu hrane. Argentina želi da što više država svijeta odobri uvoz genetski modifikovane pšenice.

„Moramo koristiti nauku u borbi za globalnu sigurnost u opskrbi namirnicama. Na svijetu živi preko 800 miliona ljudi koje nemaju dovoljno hrane i ko zna koliko onih koji jedu lošu hranu“, kaže Klaudio Duran, direktor za strategiju kompanije Bioseres.

Strah od kazni

Argentina je s prosječnim izvozom od 14 miliona tona pšenice godišnje sedma po redu na listi globalnih izvoznika. Od nove sorte se očekuju još bolji doprinosi. U maju je argentinska vlada odobrila upotrebu tehnologije HB4.

No, to nije svuda naišlo na oduševljenje. I to ne samo kod manjih i ekološki orijentisanih poljoprivrednika nego i kod većih kompanija koje se bave klasičnim uzgojem.

One nisu toliko protiv genetske tehnike, ali strahuju od otpora uvoznika koji bi zbog kontaminacije genetski modifikovanom pšenicom mogli da naplaćuju kazne i na izvoz klasične pšenice.

„Izričito kažemo da nećemo prihvatiti ni jedno genetski modifikovano zrno u pošiljkama jer će to dovesti do otpora na tržištu“, jasan je Gustavo Idigoras, predsjednik argentinskog Centra za izvoz žitarica.

Za sada samo 250 poljoprivrednih dobara posjeduje dozvolu za uzgoj modifikovanog žita. Brazil, najveći uvoznik argentinske pšenice, već je odobrio uvoz i HB4 žitarica. Ubrzo su uslijedili i Kolumbija, Australija, Novi Zeland i na kraju i SAD. Dozvola za uvoz u Evropsku unije je u Briselu još uvijek na listi čekanja.

Argentina kao laboratorija

Ima naučnika u u Argentini koji misle da je njihova zemlja opet postala velika laboratorija. Sesilija Gargeno, koja istražuje na državnom institutu, vjeruje da će biti velikih posljedicapo argentinski poljoprivredni sektor, ali i životnu sredinu i stanovnike u žitnim područjima.

„Uvođenje genetski modifikovane soje prije trideset godina je u Argentini etabliralo agrarni model koji se temelji na monokulturama i znači ogromnu upotrebu pesticida. To je dovelo do zagađenja vode, pojačanog krčenja šuma, širenja bolesti, protjerivanja ruralnog stanovništva i na kraju povećanja siromaštva", kaže ova naučnica.

I zaista: Bioseres hvali sortu HB4 zbog otpornosti prema sušama, ali nerado navodi da je sorta napravljena da bude otporna i na herbicid glufosinat, koji slovi za još otrovniji od već prokazanog glifosata. Nova pšenica tako može da se prska otrovima do mile volje.

Autorka: Ane Herdberg (ARD - Buenos Ajres)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu