Deutsche Welle: Argentinski predsjednik Mauricio Macri želi iskorijeniti korupciju i najavio je dekret na osnovu kojeg rodbina nekog političara više ne smije raditi u državnim službama. Šta znate o dekretu koji još uvijek nije potpisan?

Claudia Zilla: To nije zakon kojega je donio Kongres nego je to uredba izvršne vlasti, tako da kažem uredba koja je bila neophodna. Kongres i dalje može biti protiv toga. Međutim, domet je manji od onog kako ste ga vi oslikali. Radi se o imenovanju rođaka od strane ministara, a ne generalno o tome da njihovi rođaci više ne smiju nikako raditi u državnim službama. Međutim, predsjednik je pozvao guvernere i gradonačelnike da poštuju dekret. Provincija Buenos Aires je, na primjer, već rekla: da, mi ćemo to uraditi. Ona se već počela ponašati u duhu dekreta, iako uredba za nju vjerojatno neće biti obavezujuća.

Da li je dekret instrument za više transparentnosti i protiv korupcije?

Zakon iz moje perspektive ima dvije dimenzije. Jedna je borba protiv nepotizma, dakle davanja prednosti rođacima. Druga je smanjenje državnog aparata koji je sa prošlom vladom znatno porastao. U tom kontekstu se mora reći da je Mauricio Macri, otkako je došao na vlast, u izvršnoj vlasti stvorio nova radna mjesta. To nije ništa neobično.

Zašto?

Zato što je puno jednostavnije zaposliti svoje ljude nego dati otkaz ljudima iz prethodne vlade. Macrijeve pristalice, akademici sa liberalnim idejama, bili su veoma razočarani takvim potezom. Oni su mislili: čovjek je poduzetnik i zna šta je efikasnost. Uprkos tome je stalno povećavao strukture izvršne vlasti.

Ona dekret služi pomalo i kao izgovor za otklanjanje sopstvenih grešaka?

Sada se u svakom slučaju ima razlog za otpuštanje ljudi ili da ih se podstakne da podnesu ostavke. Na kraju će tako deset osoba datu otkaz, a samo pet će se ponovo zaposliti. Dakle uštedjelo bi se pet radnih mjesta.

Da li u Argentini već postoje reakcije na najavu dekreta?

Da. Na primjer, govori se da su dvije sestre ministra rada Jorgea Triaca već podnijele ostavke i da je njegova supruga najavila takav korak poslije ljetnog odmora. Također se govori da su isto učinili i sin ministra za javnu sigurnost i otac ministra unutrašnjih poslova.

Koliko je raširena praksa da se članovi familije zapošljavaju u državnim službama?

U Argentini, ali i u Latinskoj Americi u cjelini su veoma česti slučajevi da službenici i političari državnog aparata zapošljavaju rođake i prijatelje ili da pomažu u njihovom zapošljavanju. Ovaj dekret u Argentini će pogoditi samo porodice, a ne i prijatelje. Rodbinska veza se može veoma lako dokazati. Međutim, nije moguće dokazati da li je neko nekome poznanik ili mu je plaćena protuusluga. Kada se kaže: ministar ne smije zapošljavati rodbinu, onda je to samo vrh ledenog brijega. Ovo je korak koji ide u pravom smjeru, ali je to samo mali dio velikog posla.

Prijateljstva i poznanstva i u Njemačkoj igraju veliku ulogu. Koliko se to razlikuje od Latinske Amerike?

Kada poredimo Njemačku sa Latinskom Amerikom, onda upoređujemo dva ekstrema. Tako je i kada Njemačku upoređujemo sa SAD. Državna uprava u Njemačkoj ima dugu tradiciju. U njoj se manji niz političkih pozicija dodjeljuje bez velike konkurencije. To su prije svega visoko institucionalizovane stranke koje imaju pravo na mjesta u vladi. Shodno tome su lična poznanstva manje relevantna nego u Latinskoj Americi. Ali, naravno igraju ulogu.

Korupcija već decenijama u Latinskoj Americi igra veliku ulogu. Da li generalno vidite tendenciju da se na tom području nešto dešava?

Da i ne. Korupcija je centralna tema u medijima. To je i centralna tema u predizbornoj kampanji i građani su jače senzibilizirani. Tolerancija prema korupciji je smanjena. To je problem o kojem se govori i vlada stalno poduzima mjere protiv korupcije. Sudovi također strožije i brže obrađuju procese vezane za korupciju. Ono što je zabrinjavajuće je da to samo pogađa ljude koji više nisu na vlasti. Sumnjivo je, na primjer, što pravosuđe već dvanaest godina nije ništa uradilo protiv 'kirchnerizma' (op. red.: politike bračnog para Kirchner) i što to tek sada radi otkako je na vlasti Mauricio Macri. Ne kažem da to toga nije trebalo doći i da se radi o političkom gonjenju. Čudno je što pravosuđe nije uvijek aktivno i angažovano.

Da li bi novi dekret mogao biti prihvaćen i u drugim zemljama Latinske Amerike.

Da. Mislim da bi jedan ovakav dekret imao veći legitimitet u vidu zakona kojeg bi usvojio Kongres. Drugo, mislim da dekret ili zakon nisu dovoljni. Ne samo u Argentini nego i u mnogim drugim zemljama u regionu. Državni aparat generalno mora biti profesionalizovan i mora biti efikasniji. Mora se izgraditi profesionalna uprava i kompetentna birokratija pri čemu bi se radna mjesta popunjavala kroz jedan fer i pošten proces. Najbolji trebaju dobiti šansu, a ne oni koji imaju uticajnog rođaka.

Claudia Zilla je politologinja iz Argentine i rukovoditeljka  istraživačke grupe Amerika u berlinskoj Fondaciji nauka i politika.