Odluka se graniči sa čudom. Poslije procesa koji je uglavnom bio ekstremno nepravedan, sutkinja Vanesa Barajcer je u Londonu odbila izručenje Džulijana Asanža Sjedinjenim Državama.

Nakon što je britansko pravosuđe na svakom koraku ometalo odbranu proslavljenog istraživačkog novinara, većina posmatrača je vjerovala da će sudije žrtvovati svoju nezavisnost, Asanžova građanska prava i slobodu štampe na oltar „specijalnih odnosa" sa Vašingtonom.

Ali oni to nisu učinili. I to jeste razlog za radost, ali nije za olakšanje.

Naime, u Londonu nije potvrđeno pravo novinara da otkrivaju prljave tajne moćnih. Sutkinja se u odluci pozvala isključivo na neljudske zatvorske uslove koji bi čekali Asanža u SAD i na opasnost da on, u teškom psihičkom stanju, počini samoubistvo.

Sutkinja je uz to protivrječila navodima odbrane prema kojima je Australijanac progonjen zbog novinarskog posla, da su njegova otkrića američkih ratnih zločina u javnom interesu i da je čitav proces politički. Naprotiv, Barajcer je tu bila sasvim na strani Amerikanaca.

To znači da ostaje prijetnja i za Džulijana Asanža i za slobodu štampe. 

O razlozima odluke može se samo nagađati. U decembru je američki predsjednik Donald Tramp pomilovao četvoricu osuđenih ratnih zločinaca koji su u Bagdadu masakrirali 14 civila. Nasuprot tome, oglušio se o pozive da pokaže privrženost proklamovanim američkim vrijednostima i pomiluje Asanža kao čovjeka koji je raskrinkao zločine.

Može biti da je tim izabranog predsjednika Džozefa Bajdena Britancima došapnuo da im Asanž ne treba u Americi, da bi proces protiv osnivača Vikiliksa samo štetio reputaciji iduće administracije.

Najkasnije prošlog novembra jasno je pokazano koliko proces protiv Asanža potresa poziciju Zapada kao zaštitnika humanih vrijednosti. Tada je jedna dopisnica BBC-a pitala azerbejdžanskog predsjednika Alijeva o slobodi medija u njegovoj zemlji. On je odvratio da Englezi, s obzirom na tretman Asanža, nemaju pravo da drže lekcije drugima o ljudskim pravima i slobodi štampe.

Kako će ići dalje? Sjedinjene Države su već najavile žalbu na odluku londonskog suda. Mogle bi da prođu godine dok se ne iscrpe sve instance.

Asanž ne bi smio da provede to vrijeme u zatvoru visoke sigurnosti Belmarš. Boravak u tom „engleskom Gvantanamu" jednak je torturi, rekao je izaslanik UN za pitanja torture Nils Melcer. Već godinu i po je Asanž u samici iako pravosnažno nije osuđen ni za šta.

Najprije bi Asanža konačno trebalo pustiti u kućni pritvor, da tamo pričeka kraj procesa. Nejasno je zašto se istraživački novinar tretira gore nego masovne ubice. Bivši čileanski diktator Avgusto Pinoče je svojevremeno odluku o izručenju udobno čekao u jednoj luksuznoj vili nadomak Londona.

Važno je i da kasno probuđena javnost održi pritisak i nakon ove odluke suda. Vrijedi se boriti za Džulijana Asanža i slobodu štampe.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android